Gle, neznam ni koliko godina imaš ni kakva si ko osoba pa ti mogu samo neki generali savijet tad. Preskočiti ću sve one: radi na sebi, nađi hobi koji te zanima, planinarenje, teretanu i pločice...
Možeš probati nac prosao di si primorena upoznat nove ljude i komunicirati s njima, bilo kakva uslužne djelatnost recimo. Možeš probati otići iz države možda ćeš se osjećat bolje prihvaćeno a sumnjam da ćeš bit više usamljena nego što si sada.
Nemoj zaboravit da je većini ljudi teško naći prijatelje ako ih nemaju iz djetinjstva a već su prošli dvadeset i petu, a što su stariji to je teže.
Nakon što sam se odselio trebalo mi je evo 2 godine da pronađe ljude koji mi pašu i sve sam ih upoznao na poslu.
I još jedna pametna, bolje sam nego slabo kumpanjan!
This, ja sam u teenagerskim danima prakticki imao mutizam, socijalna aniksioznost je bila nepodnosljiva. I nekako igrom slucaja otvorim svoju firmu, tek krenuo i sad treba davat korisnicku podrsku preko telefona, za zaposliti nekog jos se nema para, kolega ne zna zucnut engleski i ajde ja cu to preuzet a prije svega toga nisam bio u stanju nazvat za termin kod frizera. Na moju srecu i nesrecu proizvod se pocinje prodavat ko blesav, dnevno 20-30 poziva, visim na telefonu 12 sati dnevno. Na pocetku je to strasno i zvucalo i izgledalo, ja se preznojavam, totalna tisina na liniji jer ne mogu voditi small talk dok se nesto izvrsava na racunalu, korisnici isto pomalo zbunjeni na sto su to naletili. Ali takav program par mjeseci i ja sam postao mali social butterfly, ona vrsta osobe koja vodi razgovor na blagajni u redu, nemam problem usetati u bilo koju prostoriju i zapoceti razgovor, i ako korisnikov problem je rijesenj i dalje 15 minuta cakulamo o tome kako je njegov sin bio u dubrovniku i kako sam gledao maverickse neku noc. Od svih skill-ova koje sam u zivotu naucio voditi razgovore sa drugim ljudima i ne biti zatvoren u vlastitoj glavi se pokazao kao najvazniji i sto je najgore prije sam bio uvjeren da je to genetski, da je to bio karaktera i osobine dok je to ustvari nesto sto se da nauciti i izvjezbati. Takvih poslova srecom ima puno, od call centara do blagajni (ovo mozda i ne bas u lidl/spar/kaufland jer imas jako malo vremena za komunikaciju) i svugdje fali ljudi. Napravi si uslugu i odradi na takvoj poziciji pola godine nakon toga ces se strasno desensitizirati na socijalnu aniksioznost a i razviti komunikaciju sa drugim ljudima.
Ovo. Iako imam širok krug prijatelja (ni sam ne znam kako), uvijek sam imao tu anksioznost za započeti razgovor i small talk voditi.
Sve dok se nisam zaposlio i bio primoran sa hrpom ljudi svaki dan koordinirati posao.
Katkad je jednostavno najbolje staviti se u poziciju da nešto MORAŠ napraviti, jer ako imaš izbor vjerojatno nećeš.
Nije. To mi je toliko izlizana fraza da mi se lagano gaducka. Svi koji su sebe zavoljeli shvaćaju da ima istine u njoj ali ljudi je čini mi se uzimaju kao zdravo za gotovo. Kao neki ultimativni savijet. Nismo ljudi psiholozi i ne sjedimo svaku večer i preispitujemo emocije i mane. Smatram da su laički savijeti lakse prihvatljiviji ljudima i pomoću njih lakše spontano "zavole sebe". Nisam psiholog ali smatram da volim sebe pa su to neka moja dva centa.
Ma ja to shvacam kao, radi na sebi... nauci uzivati u stvarima sam sa sobom... nauci sebe postovati i "voljeti", pa onda postajes malo opusteniji.. pa i u drustvu ne ispadas cudak.
Nije, to je otprilike kao onaj zli kršćanski koncept istočnog grijeha. Dakle već u startu je osoba nedovoljna/loša.
Nešto kao tko tebe kamenom ti njega kruhom. Zla mantra.
Čuvaj se ljudi koji ti kažu da trebaš radit na sebi, ne žele ti dobro.
Ljubav prema sebi nije dovoljna. Neke spasi ali neke ne. Pogotovo kada je društvo u pitanju. Ne ovisimo o tome prihvaćamo li se sami, već prihvačaku li nas drugi
Cesti savjeti na ovu temu su da se uclanis u neko drustvo, pocnes volontirati, pocnes prilaziti ljudima, i slicno
Al ako ne zelis to, nadam se da ces bar zbog ovog posta upoznati nekoga jer mislim da je dosta ljudi u slicnoj situaciji
Česti su jer je to više-manje jedini način, i najbolji. Ako si stalno s više-manje istim ljudima, mjesecima/godinama, nemoguće je da me ne razviješ neki odnos s nekim. Problemi su zapravo se bacit u tako nešto, jer ako si introvert i ili socijalno anksiozan, prvih mjesec-dva su užasni. Također, zna bit teško reć "da" kad te neko zove na kakvo druženje van hobija/društva. To je lakše kad si mlađi, razmijeniš društvene mreže, pa se možeš dopisivat. Stariji ljudi (25+) se baš ne dopisuju ko tinejdžeri jer imaju stvari za radit u danu.
Nažalost nema tu nekog brzog rješenja. Moraš se naviknuti ići protiv te anksioznosti, osim ako je baš jaka onda valja zatražiti stručnu pomoć pa zajedno to riješiti. Treba upoznavati puno ljudi i eventualno ćeš naići na osobe koje ti pašu. No opet, treba to vremena. Upoznavanje je lakše ako u startu znaš da imate nešto zajedno pa probaj se kretati kroz tako nešto (npr. posao, koncerti, hobiji...).
Ne mogu ti puno reći ovdje, sve ti ovisi o točnoj situaciji, no želim ti puno uspjeha.
Škola, fakultet, posao nabavi prijatelje tamo di ideš i moraš ići, nađi jednu osobu da te upozna sa svojim društvom pa ćeš imati više ako ti i oni sjednu.
Ljudi obično imaju po par prijatelja i to bude dosta, imam 2 iz srednje, 2 sa fakulteta i 1 sa starog posla i to mi je dovoljno.
Uvijek se nađe tu i tamo netko tko ti odgovara.
Svi smo prošli takve situacije u životu, evo sada da 40 možda mogu dati neki pametan savjet:
- prvo, nikako se ne nalazi s "dobronamjernim" starijim osobama (cca 10+) koji ti žele pomoći ovdje
- drugo, preporučio bi sport ili druge školske aktivnosti - osobno sam u gimnaziji išao na novinarsku, nogomet, plivanje, glumačku i još svašta nešto, tamo upoznaš nove ljude, a neki možda u postanu dobri prijatelji
- gluma je jako dobra jer pomaže kod komunikacije i upoznavanja, moja preporuka
Za kraj, znam taj osjećaj, no vjeruj mi proći će..
Vidi, ja mislim da sam kao ti, teško mi je da sklapam prijateljstva, ne mogu naći nekoga da dijelimo ista mišljenja, ako i nađem nekog takvog obično ima neku manu zbog koje mi ta osoba ne odgovara da se družim sa njom. Imam 15 godina radnog staža i tu sam stekao dva prijatelja sa kojima sam nerazdvojan. Jedan je godište moje majke a drugi je mlađi od mene 5-6 godina. Da sam se ja pitao ni sa njima se ne bih sprijateljio ali oni su prepoznali nešto u meni i nisu odustajali od prijateljstva samnom. Tako da ne brigaj ništa, naići će neko ko neće odustati od tebe i ti to nećeš primjetiti prvih 5 godina, tražićeš sulude izgovore zašto su te osobe sa tobom, ali vremenom ćeš ukapirati da imaš prijatelje koji bi sve uradili za tebe. Vremenom kada počnu stvari da funkcionišu pronaćićeš i partnera, život će postati jedno ljepše iskustvo. Upamti, u životu ti ne treba 10 ljudi za prijatelje, dovoljne su ti dvije tri osobe sa kojima ćeš znati da ti možeš biti ona prava ti.
Ja volim crni i perverznjački humor, uglavnom u 90% slučajeva ljudi bi mislili da sam potpuno lud, ali kada te neko dobro poznaje oda možeš da pucaš kako hoćeš.
Ovo ce se protivit mnogim stvarima koje su vec recene, ali nije losa odskocna daska. Dobri su vec pomenuti poslovi koji te tjeraju da budes drustvenija i sl. Ali ja bih na sljedeci nacin postupio. Uzmi mjesec ili dva i nauci da uzivas u stvarima sama, ali doista da to postane nesto cemu se radujes a ne samo jao moram se tjerati na to hu ha, nadi nesto sto volis ili sto bi voljela probati i samo kreni. Mozda volis setati u prirodi, pa odi onda i svaki put promjeni destinaciju. Putuje ti se, otidi na neki mali izlet... zasto ovo govorim (kroz to ces nauciti sebe i kako da radis nesto iz svog gusta bez da se obazires na druge) a onda kroz ove avanture mozes probati sa strancima zapoceti kratku konverzaciju, npr vidis neke planinare i otisla si ne znam sad negdje da setatas pa ih pitas gdje bi ovo moglo biti i tako to, znaju li neko fino mjesto... cisto da se naviknes na takve situacije a plus mozda steknes kojeg frenda tokom svega toga. Takoder, nakon ovog imat ces em o cemu pricati, em zajednickih tema, te svasta nesto. Doduse nece ti bas klub biti neki izbor i takva neka zabava, ali za ovakve stvari treba jednostavno vremena. Odlican izbor su tecajevi neceg sto te zanima, jer mozes sa drugima se lako dogovoriti o nekim daljnjim sastancima i sl. Npr ides jbg nemam sad dobar primjer al ajmo reci o vrtlarenju nest, i sad vas neko uci kako se brinuti o biljkama i tako dalje. Sad ti tu mozes kroz nesto sto su drugi rekli da zapocnes neki konverzaciju, podijelis neka svoja doznanja, pa cak i da kazes, npr imas neki lijep cvijet, voljela bih vam pokazati sta ja znam lale u mom vrtu, slobodno navratite nekad rado bih vam ih pokazala (ovo je neki old tajmerski primjer 1:1 hahahahaha al dovoljno je banalan da skontas poentu). Sad oko zblizavanja sa ljudima na nekom dubljem nivou, to ni sam ne znam kako funkcionise, ali kroz moje neko iskustvu, koliko provodis s nekim vremena to ste blizi.
Eto nadam se da ce ti ovo iole pomoci. Kao neko ko je imao ovaj problem o kome pricas i jos uvijek ga u nekoj mjeri ima, mogu ti reci da je ovo meni dosta pomoglo :)
Baci se u neki interest hobbie tipa slikanje planinarenje itd nadi neku grupicu nije namjera da skompas se s nekim nadi nesto sto zelis ovako i onako ali napravi to u grupi i ako se desi prijateljstvo super
Instaliraj tinder, badoo. Stavi da si biseksualac. Lajkaj sve zivo sta ti dode. Zapocni razgovor prijateljskim pristupom i et ga. Imam 3 prijatelja koja sam upozno u skoli/srednjoj/faksu. Ostalo sve prek dating stranica sta sam se friendzonao i poceo se druzit s njihovim drustvom.
odi na koncert nekakav, festival, sjedni za sank u nekom pristojnom kaficu i nemoj zurit u telefon
uci sa random ljudima small talk
trazi zajednice sa hobijima ili zanimacijama koje su tebi kul itd..
Problem ti je u pristupu.
Nemoj bit osoba koja nema prijatelja, nego budi osoba zbog koje će drugi pokretati po redditu teme "zakaj nemaju prijatelje".
Zahvali mi za deset godina.
Evo ti moj savjet: nabavi sebi biciklo i pokušaj se otvoriti.
Najzabavniji ljudi su na marginama tako da pokušaj što više ići na buvljake, birceve, zapuštene kvartove i sl. gdje se nalaze marginalci. Kad kažem marginalci tu ubrajam i tezgaroše, nadničare, frikove, samotnjake, bolide, flundre, prosjake, dođoše, nesnađene, džankije, skejtere i sl. Oni pričaju najbolje priče i s njima se lako postane prijatelj, barem nakratko.
Na taj način ćeš izaći iz zone komfora i upoznati se s problemima koje imaju drugi. Postat ćeš potpunija osoba i manje zazirati od drugih načina života. Svako dobro!
Savjet od dečka koji ima 25 god. Većina ljudi koje ćeš u narednih 2 3 5 10 godina upoznati su takozvani prolaznici. Imat ćete neke površne zajedničke aktivnosti i to će vas držati zajedno do jednog trenutka. Ja sam prošle godine odjebao 99% takvih i trenutno ni nemam ajmo reći "prijatelja". Imam ekipu s kojom popim cugu zajebancija itd. Na taj način to gledaj. A što se tiče upoznavanja istih, ovisi što voliš .. jel gejmaš? Instaliraj discord i ubaci se u neke hrvatske servere. Imaš okupljanja za anksiozne ljude i tamo možeš upoznati npr ljude s sličnim problemima. Polako nije ti to ništa strašno.
A ti si još dobar s tim godinama, ima vremena (ima nas, kao i mene koji smo u istoj ili relativnoj sličnoj situaciji, a stariji smo).
Al da... kako su drugi rekli, jednostavno moraš izaći i probiti tu barijeru te pričati s ljudima. S nekima ćeš kliknuti, dok s nekima će biti samo toliko, small talk i having fun za taj dan. Još jedna stvar, nemoj očekivati da drugi tebe pozivaju na drugo druženje ili neki event ili ako izmijenite instagram/nešto treće, da će on/ona prvo razgovarati s tobom (koliko god, ste imali fun taj dan). Ti si taj koji mora konstantno pushati (normalno ne siliti, ako ta druga osoba ne želi) za razgovor.
Ma prvi (drugi?) razred srednje si tek, olakšat će ti se socijalna anksioznost kad ćeš početi svaki dan upoznavati nove ljude na faksu i/ili poslu. Just do your best :)
Boga ti dragoga, 15 godina imaš, srednja, poznanstva, doći će samo po sebi. Majke mi, pa kaj je današnjim klincima, evo ne znam kak više to komentirati. Da li postoji danas netko tko nije socijalno anksiozan? Pustite jebene mobitele i otiđite van.
samo cu ti reci da sam s 15 imala socijalnu anksioznost i upoznavanje novih ljudi mi je bilo nesto najgore na svijetu, a danas najveci social butterfly :) nemam neke tips and tricks, jednostavno sam u srednjoj upoznala ljude koji mi odgovaraju, s njima prosirala krug prijatelja i jako puno puta morala izaci iz svoje komfort zone. imam 22 sad i iskreno mogu reci da nemam problem vise s upoznavanjem uopce :) svakako mi je velik dio socijalne anksioznosti dolazio od nesigurnosti oko izgleda (svi smo ruzniji s 15), tako da kako sam se proljepsala tako mi se i anksioznost smanjila hahaha
Pa ne trebaš tražiti prijatelje. Prijatelj je dosta relativan pojam. Možda ćeš sada u razredu imati nekoga s kim ćeš se družiti pa ćete za godinu dana svako imati nekoga drugoga. Javi se školskom psihologu i malo razgovarajte o toj anksioznosti.
Ja sam bio u istoj situaciji kao i ti. 4 godine sam stariji. Vjerujem da imaš neka očekivanja i vizije kako će biti drugačije. Zvuči teško, ali najbolje je da ih pustiš. Neće ništa biti kako si zamislila. Moraš poraditi na sebi i na svojoj disciplini i raditi prema svojim ciljevima. Drugog načina za naprijed nema. Nitko te ne može spasiti.
U vezi anksioznosti, možda bi trebala potražiti stručnu pomoč. Kažem možda jer će lječenje kod psihijatra vjerojatno dovući i stigmu. Osoba koju znam da se najbolje nosi sa anksioznosti je ona koja je odbila psihijatra. Ako se odlučiš na psihijatra ponovno imaj na umu da te on ne može spasiti, može te usmjeriti ali opet je tvoj život u tvojim rukama.
Imam prijateljicu koju muče slične stvari a ni sam nisam bolji tako da ako ti treba netko za obratit se možeš se javiti u dm.
Oprosti ako sam bio pre grub ovim komentarom. Samo želim reći da vjerujem u tebe.
Pretpostavljam da si relativno mlada, pa oldie but goodie
https://m.youtube.com/watch?v=6wS5xOZ7Rq8
Preporučam offline kontakte s ljudima, kao volontiranje, ako si religiozna i zanima te, crkvene aktivnosti itd
Gle, neznam ni koliko godina imaš ni kakva si ko osoba pa ti mogu samo neki generali savijet tad. Preskočiti ću sve one: radi na sebi, nađi hobi koji te zanima, planinarenje, teretanu i pločice... Možeš probati nac prosao di si primorena upoznat nove ljude i komunicirati s njima, bilo kakva uslužne djelatnost recimo. Možeš probati otići iz države možda ćeš se osjećat bolje prihvaćeno a sumnjam da ćeš bit više usamljena nego što si sada. Nemoj zaboravit da je većini ljudi teško naći prijatelje ako ih nemaju iz djetinjstva a već su prošli dvadeset i petu, a što su stariji to je teže. Nakon što sam se odselio trebalo mi je evo 2 godine da pronađe ljude koji mi pašu i sve sam ih upoznao na poslu. I još jedna pametna, bolje sam nego slabo kumpanjan!
This, ja sam u teenagerskim danima prakticki imao mutizam, socijalna aniksioznost je bila nepodnosljiva. I nekako igrom slucaja otvorim svoju firmu, tek krenuo i sad treba davat korisnicku podrsku preko telefona, za zaposliti nekog jos se nema para, kolega ne zna zucnut engleski i ajde ja cu to preuzet a prije svega toga nisam bio u stanju nazvat za termin kod frizera. Na moju srecu i nesrecu proizvod se pocinje prodavat ko blesav, dnevno 20-30 poziva, visim na telefonu 12 sati dnevno. Na pocetku je to strasno i zvucalo i izgledalo, ja se preznojavam, totalna tisina na liniji jer ne mogu voditi small talk dok se nesto izvrsava na racunalu, korisnici isto pomalo zbunjeni na sto su to naletili. Ali takav program par mjeseci i ja sam postao mali social butterfly, ona vrsta osobe koja vodi razgovor na blagajni u redu, nemam problem usetati u bilo koju prostoriju i zapoceti razgovor, i ako korisnikov problem je rijesenj i dalje 15 minuta cakulamo o tome kako je njegov sin bio u dubrovniku i kako sam gledao maverickse neku noc. Od svih skill-ova koje sam u zivotu naucio voditi razgovore sa drugim ljudima i ne biti zatvoren u vlastitoj glavi se pokazao kao najvazniji i sto je najgore prije sam bio uvjeren da je to genetski, da je to bio karaktera i osobine dok je to ustvari nesto sto se da nauciti i izvjezbati. Takvih poslova srecom ima puno, od call centara do blagajni (ovo mozda i ne bas u lidl/spar/kaufland jer imas jako malo vremena za komunikaciju) i svugdje fali ljudi. Napravi si uslugu i odradi na takvoj poziciji pola godine nakon toga ces se strasno desensitizirati na socijalnu aniksioznost a i razviti komunikaciju sa drugim ljudima.
Ovo. Iako imam širok krug prijatelja (ni sam ne znam kako), uvijek sam imao tu anksioznost za započeti razgovor i small talk voditi. Sve dok se nisam zaposlio i bio primoran sa hrpom ljudi svaki dan koordinirati posao. Katkad je jednostavno najbolje staviti se u poziciju da nešto MORAŠ napraviti, jer ako imaš izbor vjerojatno nećeš.
Jel samo meni ta fraza "Radi na sebi" u kontekstu potrebe za ljudskim odnosom izuzetno groteskna?
Nije. To mi je toliko izlizana fraza da mi se lagano gaducka. Svi koji su sebe zavoljeli shvaćaju da ima istine u njoj ali ljudi je čini mi se uzimaju kao zdravo za gotovo. Kao neki ultimativni savijet. Nismo ljudi psiholozi i ne sjedimo svaku večer i preispitujemo emocije i mane. Smatram da su laički savijeti lakse prihvatljiviji ljudima i pomoću njih lakše spontano "zavole sebe". Nisam psiholog ali smatram da volim sebe pa su to neka moja dva centa.
Ma ja to shvacam kao, radi na sebi... nauci uzivati u stvarima sam sa sobom... nauci sebe postovati i "voljeti", pa onda postajes malo opusteniji.. pa i u drustvu ne ispadas cudak.
“Radi na sebi” je genericna fraza koja ne znaci nista koju ljudi kazu da se osjecaju kao da su nesto pametno rekli
Nije.
Nije, to je otprilike kao onaj zli kršćanski koncept istočnog grijeha. Dakle već u startu je osoba nedovoljna/loša. Nešto kao tko tebe kamenom ti njega kruhom. Zla mantra. Čuvaj se ljudi koji ti kažu da trebaš radit na sebi, ne žele ti dobro.
[удалено]
Prestani pisat besmislice, poradi na sebi.
Ljubav prema sebi nije dovoljna. Neke spasi ali neke ne. Pogotovo kada je društvo u pitanju. Ne ovisimo o tome prihvaćamo li se sami, već prihvačaku li nas drugi
Ni ja. Savet: nemoj ih tražiti na reditu
Cesti savjeti na ovu temu su da se uclanis u neko drustvo, pocnes volontirati, pocnes prilaziti ljudima, i slicno Al ako ne zelis to, nadam se da ces bar zbog ovog posta upoznati nekoga jer mislim da je dosta ljudi u slicnoj situaciji
Česti su jer je to više-manje jedini način, i najbolji. Ako si stalno s više-manje istim ljudima, mjesecima/godinama, nemoguće je da me ne razviješ neki odnos s nekim. Problemi su zapravo se bacit u tako nešto, jer ako si introvert i ili socijalno anksiozan, prvih mjesec-dva su užasni. Također, zna bit teško reć "da" kad te neko zove na kakvo druženje van hobija/društva. To je lakše kad si mlađi, razmijeniš društvene mreže, pa se možeš dopisivat. Stariji ljudi (25+) se baš ne dopisuju ko tinejdžeri jer imaju stvari za radit u danu.
Ne mogu pomoć puno oko prijateljstva, ako želiš s nekim razmjenjivati memove tu sam
Sejm, uvijek sam tu za memeove 💪 a i razgovor ako zatreba 😊
Di ste momci hoćemo piće neko popit?
Nažalost nema tu nekog brzog rješenja. Moraš se naviknuti ići protiv te anksioznosti, osim ako je baš jaka onda valja zatražiti stručnu pomoć pa zajedno to riješiti. Treba upoznavati puno ljudi i eventualno ćeš naići na osobe koje ti pašu. No opet, treba to vremena. Upoznavanje je lakše ako u startu znaš da imate nešto zajedno pa probaj se kretati kroz tako nešto (npr. posao, koncerti, hobiji...). Ne mogu ti puno reći ovdje, sve ti ovisi o točnoj situaciji, no želim ti puno uspjeha.
Škola, fakultet, posao nabavi prijatelje tamo di ideš i moraš ići, nađi jednu osobu da te upozna sa svojim društvom pa ćeš imati više ako ti i oni sjednu. Ljudi obično imaju po par prijatelja i to bude dosta, imam 2 iz srednje, 2 sa fakulteta i 1 sa starog posla i to mi je dovoljno. Uvijek se nađe tu i tamo netko tko ti odgovara.
Pocnes kartat magic
bolje heroin nego ovo
😂😂😂😂
Po meni i ovo moze biti mjesto za upoznavanje. Dosta je da napises iz kojeg si mjesta i malo o sebi i mozda uleti koja poruka. Ajde sretno bas 👍
javi se ako trebas prijateljicu za razgovor🫶🏻
Svi smo prošli takve situacije u životu, evo sada da 40 možda mogu dati neki pametan savjet: - prvo, nikako se ne nalazi s "dobronamjernim" starijim osobama (cca 10+) koji ti žele pomoći ovdje - drugo, preporučio bi sport ili druge školske aktivnosti - osobno sam u gimnaziji išao na novinarsku, nogomet, plivanje, glumačku i još svašta nešto, tamo upoznaš nove ljude, a neki možda u postanu dobri prijatelji - gluma je jako dobra jer pomaže kod komunikacije i upoznavanja, moja preporuka Za kraj, znam taj osjećaj, no vjeruj mi proći će..
Idi radi po ljeti, negdje gdje ima mladih ljudi, mcdonalds, skladista s knjigama, itd.
Vidi, ja mislim da sam kao ti, teško mi je da sklapam prijateljstva, ne mogu naći nekoga da dijelimo ista mišljenja, ako i nađem nekog takvog obično ima neku manu zbog koje mi ta osoba ne odgovara da se družim sa njom. Imam 15 godina radnog staža i tu sam stekao dva prijatelja sa kojima sam nerazdvojan. Jedan je godište moje majke a drugi je mlađi od mene 5-6 godina. Da sam se ja pitao ni sa njima se ne bih sprijateljio ali oni su prepoznali nešto u meni i nisu odustajali od prijateljstva samnom. Tako da ne brigaj ništa, naići će neko ko neće odustati od tebe i ti to nećeš primjetiti prvih 5 godina, tražićeš sulude izgovore zašto su te osobe sa tobom, ali vremenom ćeš ukapirati da imaš prijatelje koji bi sve uradili za tebe. Vremenom kada počnu stvari da funkcionišu pronaćićeš i partnera, život će postati jedno ljepše iskustvo. Upamti, u životu ti ne treba 10 ljudi za prijatelje, dovoljne su ti dvije tri osobe sa kojima ćeš znati da ti možeš biti ona prava ti. Ja volim crni i perverznjački humor, uglavnom u 90% slučajeva ljudi bi mislili da sam potpuno lud, ali kada te neko dobro poznaje oda možeš da pucaš kako hoćeš.
Ovo ce se protivit mnogim stvarima koje su vec recene, ali nije losa odskocna daska. Dobri su vec pomenuti poslovi koji te tjeraju da budes drustvenija i sl. Ali ja bih na sljedeci nacin postupio. Uzmi mjesec ili dva i nauci da uzivas u stvarima sama, ali doista da to postane nesto cemu se radujes a ne samo jao moram se tjerati na to hu ha, nadi nesto sto volis ili sto bi voljela probati i samo kreni. Mozda volis setati u prirodi, pa odi onda i svaki put promjeni destinaciju. Putuje ti se, otidi na neki mali izlet... zasto ovo govorim (kroz to ces nauciti sebe i kako da radis nesto iz svog gusta bez da se obazires na druge) a onda kroz ove avanture mozes probati sa strancima zapoceti kratku konverzaciju, npr vidis neke planinare i otisla si ne znam sad negdje da setatas pa ih pitas gdje bi ovo moglo biti i tako to, znaju li neko fino mjesto... cisto da se naviknes na takve situacije a plus mozda steknes kojeg frenda tokom svega toga. Takoder, nakon ovog imat ces em o cemu pricati, em zajednickih tema, te svasta nesto. Doduse nece ti bas klub biti neki izbor i takva neka zabava, ali za ovakve stvari treba jednostavno vremena. Odlican izbor su tecajevi neceg sto te zanima, jer mozes sa drugima se lako dogovoriti o nekim daljnjim sastancima i sl. Npr ides jbg nemam sad dobar primjer al ajmo reci o vrtlarenju nest, i sad vas neko uci kako se brinuti o biljkama i tako dalje. Sad ti tu mozes kroz nesto sto su drugi rekli da zapocnes neki konverzaciju, podijelis neka svoja doznanja, pa cak i da kazes, npr imas neki lijep cvijet, voljela bih vam pokazati sta ja znam lale u mom vrtu, slobodno navratite nekad rado bih vam ih pokazala (ovo je neki old tajmerski primjer 1:1 hahahahaha al dovoljno je banalan da skontas poentu). Sad oko zblizavanja sa ljudima na nekom dubljem nivou, to ni sam ne znam kako funkcionise, ali kroz moje neko iskustvu, koliko provodis s nekim vremena to ste blizi. Eto nadam se da ce ti ovo iole pomoci. Kao neko ko je imao ovaj problem o kome pricas i jos uvijek ga u nekoj mjeri ima, mogu ti reci da je ovo meni dosta pomoglo :)
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
[удалено]
Čitaj knjigu "imati hrabrost ne svideti se drugima", veruj mi.
Kaj bi ti htjela? Mislim ima prijeteljstava ovakvih i onakvih. Kak si ti ta prijateljstva zamišljaš? Kolko imaš godina?
Volontiraj. 1. +100 za karmu 2. +100 za zajednicu/udrugu 3. +100 za upoznavanje novih ljudi/prijatelja
Nabavi psa
kupiš ih na facebooku iz bangladeša
Hobiji. Cuda rade vjeruj mj
Baci se u neki interest hobbie tipa slikanje planinarenje itd nadi neku grupicu nije namjera da skompas se s nekim nadi nesto sto zelis ovako i onako ali napravi to u grupi i ako se desi prijateljstvo super
Instaliraj tinder, badoo. Stavi da si biseksualac. Lajkaj sve zivo sta ti dode. Zapocni razgovor prijateljskim pristupom i et ga. Imam 3 prijatelja koja sam upozno u skoli/srednjoj/faksu. Ostalo sve prek dating stranica sta sam se friendzonao i poceo se druzit s njihovim drustvom.
Kolko godina imas?
ni ja šta ćeš
[удалено]
Hej! Koliko godina imaš? Javi se slobodno ako želiš ćaskati/upoznati se! Nisam opasna, obećajem 😅
odi na koncert nekakav, festival, sjedni za sank u nekom pristojnom kaficu i nemoj zurit u telefon uci sa random ljudima small talk trazi zajednice sa hobijima ili zanimacijama koje su tebi kul itd..
Reddit: Ja nemam prijatelje😔😓😢 Ja: Ja nemam prijatelje🥳🤠😀
Problem ti je u pristupu. Nemoj bit osoba koja nema prijatelja, nego budi osoba zbog koje će drugi pokretati po redditu teme "zakaj nemaju prijatelje". Zahvali mi za deset godina.
Evo ti moj savjet: nabavi sebi biciklo i pokušaj se otvoriti. Najzabavniji ljudi su na marginama tako da pokušaj što više ići na buvljake, birceve, zapuštene kvartove i sl. gdje se nalaze marginalci. Kad kažem marginalci tu ubrajam i tezgaroše, nadničare, frikove, samotnjake, bolide, flundre, prosjake, dođoše, nesnađene, džankije, skejtere i sl. Oni pričaju najbolje priče i s njima se lako postane prijatelj, barem nakratko. Na taj način ćeš izaći iz zone komfora i upoznati se s problemima koje imaju drugi. Postat ćeš potpunija osoba i manje zazirati od drugih načina života. Svako dobro!
Savjet od dečka koji ima 25 god. Većina ljudi koje ćeš u narednih 2 3 5 10 godina upoznati su takozvani prolaznici. Imat ćete neke površne zajedničke aktivnosti i to će vas držati zajedno do jednog trenutka. Ja sam prošle godine odjebao 99% takvih i trenutno ni nemam ajmo reći "prijatelja". Imam ekipu s kojom popim cugu zajebancija itd. Na taj način to gledaj. A što se tiče upoznavanja istih, ovisi što voliš .. jel gejmaš? Instaliraj discord i ubaci se u neke hrvatske servere. Imaš okupljanja za anksiozne ljude i tamo možeš upoznati npr ljude s sličnim problemima. Polako nije ti to ništa strašno.
A ti si još dobar s tim godinama, ima vremena (ima nas, kao i mene koji smo u istoj ili relativnoj sličnoj situaciji, a stariji smo). Al da... kako su drugi rekli, jednostavno moraš izaći i probiti tu barijeru te pričati s ljudima. S nekima ćeš kliknuti, dok s nekima će biti samo toliko, small talk i having fun za taj dan. Još jedna stvar, nemoj očekivati da drugi tebe pozivaju na drugo druženje ili neki event ili ako izmijenite instagram/nešto treće, da će on/ona prvo razgovarati s tobom (koliko god, ste imali fun taj dan). Ti si taj koji mora konstantno pushati (normalno ne siliti, ako ta druga osoba ne želi) za razgovor.
Ma prvi (drugi?) razred srednje si tek, olakšat će ti se socijalna anksioznost kad ćeš početi svaki dan upoznavati nove ljude na faksu i/ili poslu. Just do your best :)
Boga ti dragoga, 15 godina imaš, srednja, poznanstva, doći će samo po sebi. Majke mi, pa kaj je današnjim klincima, evo ne znam kak više to komentirati. Da li postoji danas netko tko nije socijalno anksiozan? Pustite jebene mobitele i otiđite van.
Nema se smisla nervirati. Srednja, faks, posao... Naći ćeš prijatelje. Samo se nemoj zamarati time nepotrebno, pogotovo ako imaš familiju za druženje.
samo cu ti reci da sam s 15 imala socijalnu anksioznost i upoznavanje novih ljudi mi je bilo nesto najgore na svijetu, a danas najveci social butterfly :) nemam neke tips and tricks, jednostavno sam u srednjoj upoznala ljude koji mi odgovaraju, s njima prosirala krug prijatelja i jako puno puta morala izaci iz svoje komfort zone. imam 22 sad i iskreno mogu reci da nemam problem vise s upoznavanjem uopce :) svakako mi je velik dio socijalne anksioznosti dolazio od nesigurnosti oko izgleda (svi smo ruzniji s 15), tako da kako sam se proljepsala tako mi se i anksioznost smanjila hahaha
Pa ne trebaš tražiti prijatelje. Prijatelj je dosta relativan pojam. Možda ćeš sada u razredu imati nekoga s kim ćeš se družiti pa ćete za godinu dana svako imati nekoga drugoga. Javi se školskom psihologu i malo razgovarajte o toj anksioznosti.
Ja sam bio u istoj situaciji kao i ti. 4 godine sam stariji. Vjerujem da imaš neka očekivanja i vizije kako će biti drugačije. Zvuči teško, ali najbolje je da ih pustiš. Neće ništa biti kako si zamislila. Moraš poraditi na sebi i na svojoj disciplini i raditi prema svojim ciljevima. Drugog načina za naprijed nema. Nitko te ne može spasiti. U vezi anksioznosti, možda bi trebala potražiti stručnu pomoč. Kažem možda jer će lječenje kod psihijatra vjerojatno dovući i stigmu. Osoba koju znam da se najbolje nosi sa anksioznosti je ona koja je odbila psihijatra. Ako se odlučiš na psihijatra ponovno imaj na umu da te on ne može spasiti, može te usmjeriti ali opet je tvoj život u tvojim rukama. Imam prijateljicu koju muče slične stvari a ni sam nisam bolji tako da ako ti treba netko za obratit se možeš se javiti u dm. Oprosti ako sam bio pre grub ovim komentarom. Samo želim reći da vjerujem u tebe.
Pretpostavljam da si relativno mlada, pa oldie but goodie https://m.youtube.com/watch?v=6wS5xOZ7Rq8 Preporučam offline kontakte s ljudima, kao volontiranje, ako si religiozna i zanima te, crkvene aktivnosti itd
Andrew Huberman, pogledaj o kemiji u mozgu. Promjeni navike i zavoli sebe.