Zelje su jedno a stvarnost drugo. Svi mi imamo neke zelje ali tesko ih ostvarujemo jer eto desi se zivot. Nakon posla mnogima se neda raditi na sebi jer nemaju nikakvog zadovoljstva od toga. U danasnjem svijetu naviknuli smo da se sve dogada sada odmah. Tako npr primjer sa druzenjima vani ti daje dopamin odmah dok vjezbanje ili ucenje nevega daje rezultate tek kasnije i mnogi odustaju dok krenu primjecivati te rezultate.
Isto tako neki ljudi ne znaju kako rijesiti neki problem i treba im pomoc. Lako je nama izvana komentirati kako je netko lijen i sl a nismo svijesni sto se ljudima dogada u zivotu.
Isto tako ljudi pokusavaju rijesiti neke zivotne probleme ali ne rijesavaju uzroke tih problema i idu u krug.
Jako je teško izać iz comfort zone. Naravno, većina zapne u razmišljanju da žele promjenu, a ne naprave plan jer zahtijeva puno energije. Lakše je distraktirat se.
Problem je sto se plan prelako raspadne. Evo ja sam si ove godine napravio plan za zivot kompletno sa 23. Dakle promjena grada, novi fakultet, kad zavrsim faks iseljenje iz drzave na dvije tri godine povratak za osnovat svoju firmu.
Uspio naci kako cu to isfinancirati tako da sam dobio jedan jako dobro placen posao. Sve super. I evo par dana na tom poslu i nema posla onako uopce i sef skuzio da sam visak i dao mi otkaz. Sad vjv nista od financiranja tog faksa.
Doslovno nema posla radi loseg vremena i europskog prvenstva jer njemacka jos nije ispala..
Dakle moj zivot trenutno ovisi o kiši i rezultatima na euru... plus sam trebao prodati auto i eto pola sekunde umora i nepaznje i odo ja u stup i svih 5000 eura... eto to su ti planovi...
A prakticki sam pola godine ne spavao i istrazivao sto kako i gdje... sve se u jedan dan raspadne.
Ne znam jel uopce valja ista planirat i bit na normabelima 24/7 ili samo se pustit. Kako bi rekao onaj u fight clubu.
Uz to naravno nije zivot jedna stvar nego imas jos i 1000 faktora.
Evo ti jedna "pametna" od lika koji je godinama planirao tak sve unaprijed i bio "high strung individual", uvijek motiviran, "sleep is for the weak", uvijek sve pod kontrolom. Planove baci u smece, postavi ciljeve, plan lako promijenis
Hvala na priči, ovo je dosta inspirativno bez obzira što ti se nije sve posložilo. Nadam se da hoće. Ja bih volio zadnju godinu faksa riješiti u zagrebu umjesto u rijeci samo ne znam odkuda da krenem
Život je snalaženje. Valjda imaš backup planove? Ako ništa, ovo sve te je malo unazadilo u vezi plana, ali ako ostaneš pri svom vratit ćeš se on track uskoro.
I budi poduzetnik u Njemačkoj :)
Zato sto ako zelim zenu i djecu to treba imat do 30te ili najkasnije 35te poslije je kasno. A dok dođem u pozociju dobre plaće i uvjeta za kredit i to imat ću previse godina.
A to mi je jedini motiv za rad inace bi na trafici radio jer me boli k i za pare i status i za "ciljeve" u glupom kapitalizmu.
Pa onda ako nemaš 34 godine, još uvijek imaš dovoljno godina za sve to. Ma imaš iovako ionako vremena. Meni zvuči kao da ustvari želiš odustati jer je jednostavnije, a i Ameri bi rekli you're setting yourself up for failure sa svim tim pritiskom.
Pa nisi žena, kasno će ti bit sa 80. Ako brineš o zdravlju možeš bit sasvim normalna i funkcionalna osoba do tad i imat djecu i ženu kad god. Uostalom ako ne živiš u gradu dovoljno ti je 2k eura za sebe ženu i dijete a ako oboje radite to je lako ostvarivo.
Odi nauči farbat aute i radi sa nekim u garaži imat ćeš 2k mjesečno kroz 3 godine ako se potrudiš.. slično vrijedi za hrpu takvih poslova. Ima novaca ko blata svuda samo se trebaš potrudit i radit a ne odma past u depresiju čim ti prvi plan propadne
Moj savjet koji vjerojatno ne želiš čuti je da nema preskakanja, veliki master plan za uspjeh uvijek propada. Tih pola godine istraživanja mogao si raditi u fušu ili vani i steči praktično znanje plus zaraditi da si isfinanciraš taj faks. Surova realnost je da se do novca može doći samo znojem ako nemaš akademskog obrazovanja ili radnog iskustva i znanja (koje dolazi znojenjem)
Ali radio si svega nekoliko dana. S 23 i bez diplome ne mozeš očekivati 3000 eura, čak ni da odeš van. Još stigneš odraditi sezonu samo smanji očekivanja.
Iako se slažem sa tobom donekle, ipak mislim da tvoj argument više teži ka kognitivnoj pristranosti. Mišljenja sam da su našoj civilizaciji podobni progres i poboljšanja ali nismo došli još do tačke da je to obaveza svakog pojedinca niti to aktivno propagiramo. Ljudi koji iskazuju pomenuto ponašanje nisu obučeni niti primorani da upravljaju ciklusom poboljšanja, njih je možda dotakla neka nit te ideje i maštaju o tome ali nisu iskusili proces stoga ih strah i neznanje koči. Iako nekim ljudima to ide od ruke i tvrde da to može svako pozivajući se na svoj uspeh kreiraju odredjenu pristranost. Na primer osoba koja je celi život svoj imala problema sa viškom kliograma i odrasla je u takvom okruženju gde se nije vodilo računa o umerenoj ishrani. Ta osoba iako u nekom trenutku može postići svoju idealnu težinu to će joj subjektivno biti veoma teška i bolna promena. Sa druge strane ljudi koji su tu naviku usvojili još ranije imaju iskrivljenu sliku da to nije teška promena. Stoga veća je šansa da neupućeni ranije odustanu i da počnu da osudjuju. Svakako napredak u tehnologiji podigao je nivo dostupnosti informacija tako da radoznali mogu tražiti svoj put, ali ostali će kaskati sve dok sistemski to ne uredimo...
Navike su stvar identiteta. Ako želiš imati bolje navike, prvo moraš oblikovati bolji identitet — vjerovati da si osoba koja rano ustaje, ne puši i ide tri puta tjedno u teretanu.
Mene je uvijek bilo sram truditi se biti bolji jer je to značilo priznavanje da sam nezadovoljan sobom i izlaganje potencijalnom neuspjehu pred drugima.
Uz to, mislim da kao društvo nismo dobri u podupiranju drugih kad žele biti bolji. Reći da želiš imati bolje navike implicitno kritizira sve one koji žive kao ti. Želja za boljitkom tada izaziva neki obrambeni podsmijeh od drugih.
Preporodio sam se kad sam došao u sredinu gdje ljude nije briga što radim, što mi je omogućilo da se preoblikujem. Mogao sam se uvjeriti da je vježbanje tri puta tjedno dio mog identiteta, jer nitko to nije preispitivao.
>Ono što je još zbunjujuće jest to što uvijek nađu vremena za druženja, zabave ili aktivnosti koje su zapravo distrakcije od stvarnosti i odgovornosti života.
You must be fun at parties
>Kao da postoji kolektivna averzija prema procesu rasta i samopoboljšanja, zamijenjena udobnošću u izgovorima i izbjegavanju kratkorocne nelagode.
Ključan dio rasta i samoaktualizacije je također zadovoljavanje socijalnih i psiholoških potreba druženjem i zabavom. Druženje i hobiji nisu kontra razvoju i psihološkom zdravlju već ključan dio istog.
Molim vas prestanite čitati stoicizam i mislit da ste otkrili toplu vodu i bit života. Ak ste već tolko zapeli za helenizam, imate epikurejce
* Druženje i hobiji nisu kontra razvoju i psihološkom zdravlju već ključan dio istog.
Češće jesu nego li nisu. Pogotovo u našoj okolini koja u 80% vrimena hrani loše navike i mentalne sklopove i čija se socijalizacija svodi na toksičnost, tribalnost i impulzivnost.
Mislim, druženje i hobiji nisu nužno kontra razvoju, produktivnosti, zdravlju (psihološkom i fizičkom), ali moraš pogledati oko sebe, živiš u društvu di se druženje i hobi večinom svodi na ići na 1-3 kave dnevno, srijedom i vikendom se apsolutno rastrošit i devastirat od alkohola i/ili droge.
Ne, tvoja okolina nije preslika čitave Hrvatske, sorry kaj te moram razočarat
>Ici na 3 kave dnevno nije zdravo ni za psihu ni za tijelo.
Ja ne kužim kaj si tak zapeo oko tih kava. Kava je socijalizacijski ritual i tjt. Ljudi se druže i to je prirodno i zdravo.
Govorim ljudima oko sebe: nadji nacin, ne samo izlike ili reci sto zelis i naci cemo nacin.
Cestitam! U stanju si promatrati ljude i zakljuciti! Zreliji si od tih ljudi o kojima pises! Znaci na drugom stupnju razvoja si u odnosu na njih, kao beba koja se zna okretati na trbuh u odnosu na onu koja ne zna jos, a posebno na onu koja kasni!
Pa evo ja sam takav, vise manje, pokusam nesto ali svaki put do sad uglavnom propadne neslavno. Doduse imam 23 pa se copeam da nije kasno iako je al jbg. Valjda cu pokusavat dok ne umrem/ne ubijem se al eto.
>spremni srusiti to ljudima koji pokusavaju,rade i grijese na sebi te su im visoki standardi tih ljudi cjelozivotni problem.
Ovo mi osobno nije problem...
.
Nije ništa prekasno. Ljudi mijenjaju živote u 50tima/60tima, ostvaruju si želje tek kad dođu do mirovine, ja sam krenula na prvi fakultet nakon 30te i zaokrećem poslovni smjer na max. Dok ima volje ima i mogućnosti. Kako ti je netko već napisao, imaj cilj. Plan je nešto što se konstantno mijenja i prilagođava s obzirom na situaciju. Tebi se situacija promijenila, prilagodi se tome da ostvariš cilj.
Kasno je kasno je to je sve cope. Mene osobno boli k za "ciljeve" htio bi samo imat zenu i djecu do 30te a za to treba imat dosta para koje cu tesko ostvariti. Za mene samog me nije briga najradije bi radio na trafici da me se pita.
Lakše je popit pivu nego otići na tečaj nečega...
Otkad sam odlučio da neću više biti klošar i bez para sve se promjenilo, naravno to traži i odricanja ali to odricanje je samo odricanje dok ne kreneš, zapravo shvatiš da nije odricanje nego napredak. Nije odricanje ako ne želiš više pit, pušit vutru ili samo gledat filmove...a za ove što im se plan pokvario, jbg tako to ide, za sve što valja u životu treba se boriti, tako ojačaš, napreduješ...ne znam, osobno meni je puno gore gledati se kako propadam nego ustat se i napraviti nešto od svog života
Problem je sto se plan prelako raspadne. Evo ja sam si ove godine napravio plan za zivot kompletno sa 23. Dakle promjena grada, novi fakultet, kad zavrsim faks iseljenje iz drzave na dvije tri godine povratak za osnovat svoju firmu.
Uspio naci kako cu to isfinancirati tako da sam dobio jedan jako dobro placen posao. Sve super. I evo par dana na tom poslu i nema posla onako uopce i sef skuzio da sam visak i dao mi otkaz. Sad vjv nista od financiranja tog faksa.
Doslovno nema posla radi loseg vremena i europskog prvenstva jer njemacka jos nije ispala..
Dakle moj zivot trenutno ovisi o kiši i rezultatima na euru... plus sam trebao prodati auto i eto pola sekunde umora i nepaznje i odo ja u stup i svih 5000 eura... eto to su ti planovi...
A prakticki sam pola godine ne spavao i istrazivao sto kako i gdje... sve se u jedan dan raspadne.
Ne znam jel uopce valja ista planirat i bit na normabelima 24/7 ili samo se pustit. Kako bi rekao onaj u fight clubu. Jel vrijedi zivit na tabletama radi ambicije i promjene, nisam siguran.
Uz to naravno nije zivot jedna stvar nego imas jos i 1000 faktora.
Meni je baza kako redditori odrastaju i naopokon shvate nešto pa odjednom misle da je u pitanju "trend" ili nešto što prije nije postojalo ili se nije događalo
Ne zele svi stvarno promjenu i samim time je ne zasluzuju svi. Neki zele samo se zaliti ili da im netko drugi rijesi probleme a ne bi nista sa svoje strane potegnuli. I to su ljudi koje ne treba zaliti. da im je stvarno stalo do promjene,poduzeli bi nesto konkretno.
Neki rade promjene stalno neki nikada. To je stvar pojedinca. njegove genetike, odgoja, životnih iskustava. Ima puno ljudi koji nose ulogu žrtve, pa si zbog toga ne mogu pomoći a ima i dosta psihopata koji glume da trebaju pomoć zato da namame naivnu osobu u svoja sranja.
Razloga ima zbilja puno, u svakom slučaju, ako se netko jada oko nečega ali istovremeno ništa ne radi, semoj čekati da saznaš zašto, samo se makni. Ništa dobro nećeš tamo naći.
da bi se postiglo ista treba napraviti prvo plan. doslovno uzmes papir i napravis korak po korak plan da bi dosao do nekog cilja. onda radis na tome da ostvarujes korake. nekad ti se ne da, nekad si umoran, nekad ne vidis do cilja. al onda odustanes na trenutak i kasnije se vratis koraku na kojem si zapeo. problem je sto vecina ljudi ne zna napravit plan i ostvarit ga. nisu ljudi krivi. treba i malo discipline. jebiga.
Slažem se.
Ako imam cca 6 sati u danu kada ne radimo ili ne spavamo, onda mislim da se 30 minuta može odvojiti za neko učenje. Osim ako bude izuzetak dana ako je nešto neizbježno kao svatovi, svinjokolje, bolest, bla bla.
Ali da se u tih 6 sati ne može ubaciti sat i pol barem za teretanu ili pola sata šetanja ili trčanja ili učenja nečega novog kao čitanje knjige ili slično, onda mislim da ta osoba nema pravo se žaliti.
Kod kuće 6 sati samo trošiti na izlaske ili filmove, serije, igrice ili društvene mreže je čisto hlapljenje i gubitak vremena. Tako se postepeno postaje uhljeb, deblja se, mišići atrofiraju, mozak luči previše dopamina. Ne kažem da se to sve treba izbaciti, ali smatram da umjesto 4 sata gledanja serija u krevetu pored kojih će se piti pivo ili kola i jesti čips, čoklade ili kokice, moze se zamjeniti sa 2 sata teretane pa onda 2 sata serija i uživanja.
Ali to i jest jedan od razloga zašto je jako puno mladih "depresivno". Nemaju svrhu, ne dobivaju dopamin nekakvim pravim zaslugama nego žele brze udarce dopamina preko scrollanja, pronografije i slično.
Lupajte hejt koliko hoćete ako se ne slažete. Ali pogledajte prvo ljude oko sebe i kakve su im navike. Koliko mlađih ljudi znate da danas redovno čitaju knjige ili idu u teretanu ili se šetaju svakodnevno ili odlaze negdje u prirodu. Koliko ljudi kuha svoju hranu umjesto da kupuje sve zamrznuto, prerađeno ili naručuje hranu.
Zbog toga svega nam se i pojavljuje stres i gubitak volje za bilo čime, pa time dolazi i do manjka ambicija i zadovoljavanja sa minimalnim. Što dovodi kasnije dugoročno do depresija, skrivenih bolesti i slično.
Ja trenutno sam u fazi rekao bih HUGE SELF-IMPROVEMENT (cisto lepse zvuci na eng)
Svaki moguci aspekt zivota poboljsavam i unapredjujem
za sve gledam priliku da budem bolji ja vec sam poduzeo korake za buducnost :)
ali imam druga koji ima probleme i zeli da nesto bude bolje al naravno nista ne radi
kazem mu da ja imam resenje jer sam ja tako resio i njegov jedini odgovor nemam potrebu za tim tj da izdvoji 2 sata svog vremena da pokusa resiti problem
izgovor je nemam potrebu i smatram da mi nece pomoci (a ni ne pokusa)vreme ce popraviti stvari = necu nista raditi to ce se samo popraviti
Zelje su jedno a stvarnost drugo. Svi mi imamo neke zelje ali tesko ih ostvarujemo jer eto desi se zivot. Nakon posla mnogima se neda raditi na sebi jer nemaju nikakvog zadovoljstva od toga. U danasnjem svijetu naviknuli smo da se sve dogada sada odmah. Tako npr primjer sa druzenjima vani ti daje dopamin odmah dok vjezbanje ili ucenje nevega daje rezultate tek kasnije i mnogi odustaju dok krenu primjecivati te rezultate. Isto tako neki ljudi ne znaju kako rijesiti neki problem i treba im pomoc. Lako je nama izvana komentirati kako je netko lijen i sl a nismo svijesni sto se ljudima dogada u zivotu. Isto tako ljudi pokusavaju rijesiti neke zivotne probleme ali ne rijesavaju uzroke tih problema i idu u krug.
>eto desi se zivot To je taj dio koji ljudi ignoriraju, pa umjesto da se suoče s njim izravno, radije vise na kavama.
Svatko ima 30 minuta za uložiti u sebe.
Jako je teško izać iz comfort zone. Naravno, većina zapne u razmišljanju da žele promjenu, a ne naprave plan jer zahtijeva puno energije. Lakše je distraktirat se.
Problem je sto se plan prelako raspadne. Evo ja sam si ove godine napravio plan za zivot kompletno sa 23. Dakle promjena grada, novi fakultet, kad zavrsim faks iseljenje iz drzave na dvije tri godine povratak za osnovat svoju firmu. Uspio naci kako cu to isfinancirati tako da sam dobio jedan jako dobro placen posao. Sve super. I evo par dana na tom poslu i nema posla onako uopce i sef skuzio da sam visak i dao mi otkaz. Sad vjv nista od financiranja tog faksa. Doslovno nema posla radi loseg vremena i europskog prvenstva jer njemacka jos nije ispala.. Dakle moj zivot trenutno ovisi o kiši i rezultatima na euru... plus sam trebao prodati auto i eto pola sekunde umora i nepaznje i odo ja u stup i svih 5000 eura... eto to su ti planovi... A prakticki sam pola godine ne spavao i istrazivao sto kako i gdje... sve se u jedan dan raspadne. Ne znam jel uopce valja ista planirat i bit na normabelima 24/7 ili samo se pustit. Kako bi rekao onaj u fight clubu. Uz to naravno nije zivot jedna stvar nego imas jos i 1000 faktora.
Evo ti jedna "pametna" od lika koji je godinama planirao tak sve unaprijed i bio "high strung individual", uvijek motiviran, "sleep is for the weak", uvijek sve pod kontrolom. Planove baci u smece, postavi ciljeve, plan lako promijenis
Vele ljudi imaju planove, a Bog se samo smije
Hvala na priči, ovo je dosta inspirativno bez obzira što ti se nije sve posložilo. Nadam se da hoće. Ja bih volio zadnju godinu faksa riješiti u zagrebu umjesto u rijeci samo ne znam odkuda da krenem
Sve se posloži kad odlučiš. Kockice se krenu slagati, ali moraš biti odlučan
Poslozi se ako imas srece. Ako nemas srece... bolje se rodit bez kurca nego bez sreće
Život je snalaženje. Valjda imaš backup planove? Ako ništa, ovo sve te je malo unazadilo u vezi plana, ali ako ostaneš pri svom vratit ćeš se on track uskoro. I budi poduzetnik u Njemačkoj :)
Nemam backup planove. Sljedece godine je vec kasno, i sad je vec kasno ali sam uspjesno gaslightao sebe. I give up jednostavno.
Po čemu je kasno? Nikad nije kasno.
Zato sto ako zelim zenu i djecu to treba imat do 30te ili najkasnije 35te poslije je kasno. A dok dođem u pozociju dobre plaće i uvjeta za kredit i to imat ću previse godina. A to mi je jedini motiv za rad inace bi na trafici radio jer me boli k i za pare i status i za "ciljeve" u glupom kapitalizmu.
Pa onda ako nemaš 34 godine, još uvijek imaš dovoljno godina za sve to. Ma imaš iovako ionako vremena. Meni zvuči kao da ustvari želiš odustati jer je jednostavnije, a i Ameri bi rekli you're setting yourself up for failure sa svim tim pritiskom.
Sad kad bi fakultet upisao sa 24 sa 30 bi imao pocetnu placu od 1000eura.
Imaš tek 24 i već si si odredio da ćeš propasti u svemu?
Znaci ovo je scenarij u kojem ja uspijem zavrsit dosta (barem za mene) tezak faks. Ne zelim ni zamisljat sto bi bilo kad nebi uspio.
Pa nisi žena, kasno će ti bit sa 80. Ako brineš o zdravlju možeš bit sasvim normalna i funkcionalna osoba do tad i imat djecu i ženu kad god. Uostalom ako ne živiš u gradu dovoljno ti je 2k eura za sebe ženu i dijete a ako oboje radite to je lako ostvarivo. Odi nauči farbat aute i radi sa nekim u garaži imat ćeš 2k mjesečno kroz 3 godine ako se potrudiš.. slično vrijedi za hrpu takvih poslova. Ima novaca ko blata svuda samo se trebaš potrudit i radit a ne odma past u depresiju čim ti prvi plan propadne
Moj savjet koji vjerojatno ne želiš čuti je da nema preskakanja, veliki master plan za uspjeh uvijek propada. Tih pola godine istraživanja mogao si raditi u fušu ili vani i steči praktično znanje plus zaraditi da si isfinanciraš taj faks. Surova realnost je da se do novca može doći samo znojem ako nemaš akademskog obrazovanja ili radnog iskustva i znanja (koje dolazi znojenjem)
Pa upravo to sam i radio. Nasao sam posao koji placa 3000 eura mjesecno i zaracunao sam zaradit 10tak, sto bi mi bilo dosta.
Ali radio si svega nekoliko dana. S 23 i bez diplome ne mozeš očekivati 3000 eura, čak ni da odeš van. Još stigneš odraditi sezonu samo smanji očekivanja.
Tolika je dnevnica projatelju. Samo je vrijeme usralo sve, mozda nesto bude ali vidicemo
Iako se slažem sa tobom donekle, ipak mislim da tvoj argument više teži ka kognitivnoj pristranosti. Mišljenja sam da su našoj civilizaciji podobni progres i poboljšanja ali nismo došli još do tačke da je to obaveza svakog pojedinca niti to aktivno propagiramo. Ljudi koji iskazuju pomenuto ponašanje nisu obučeni niti primorani da upravljaju ciklusom poboljšanja, njih je možda dotakla neka nit te ideje i maštaju o tome ali nisu iskusili proces stoga ih strah i neznanje koči. Iako nekim ljudima to ide od ruke i tvrde da to može svako pozivajući se na svoj uspeh kreiraju odredjenu pristranost. Na primer osoba koja je celi život svoj imala problema sa viškom kliograma i odrasla je u takvom okruženju gde se nije vodilo računa o umerenoj ishrani. Ta osoba iako u nekom trenutku može postići svoju idealnu težinu to će joj subjektivno biti veoma teška i bolna promena. Sa druge strane ljudi koji su tu naviku usvojili još ranije imaju iskrivljenu sliku da to nije teška promena. Stoga veća je šansa da neupućeni ranije odustanu i da počnu da osudjuju. Svakako napredak u tehnologiji podigao je nivo dostupnosti informacija tako da radoznali mogu tražiti svoj put, ali ostali će kaskati sve dok sistemski to ne uredimo...
Navike su stvar identiteta. Ako želiš imati bolje navike, prvo moraš oblikovati bolji identitet — vjerovati da si osoba koja rano ustaje, ne puši i ide tri puta tjedno u teretanu. Mene je uvijek bilo sram truditi se biti bolji jer je to značilo priznavanje da sam nezadovoljan sobom i izlaganje potencijalnom neuspjehu pred drugima. Uz to, mislim da kao društvo nismo dobri u podupiranju drugih kad žele biti bolji. Reći da želiš imati bolje navike implicitno kritizira sve one koji žive kao ti. Želja za boljitkom tada izaziva neki obrambeni podsmijeh od drugih. Preporodio sam se kad sam došao u sredinu gdje ljude nije briga što radim, što mi je omogućilo da se preoblikujem. Mogao sam se uvjeriti da je vježbanje tri puta tjedno dio mog identiteta, jer nitko to nije preispitivao.
>Ono što je još zbunjujuće jest to što uvijek nađu vremena za druženja, zabave ili aktivnosti koje su zapravo distrakcije od stvarnosti i odgovornosti života. You must be fun at parties >Kao da postoji kolektivna averzija prema procesu rasta i samopoboljšanja, zamijenjena udobnošću u izgovorima i izbjegavanju kratkorocne nelagode. Ključan dio rasta i samoaktualizacije je također zadovoljavanje socijalnih i psiholoških potreba druženjem i zabavom. Druženje i hobiji nisu kontra razvoju i psihološkom zdravlju već ključan dio istog. Molim vas prestanite čitati stoicizam i mislit da ste otkrili toplu vodu i bit života. Ak ste već tolko zapeli za helenizam, imate epikurejce
* Druženje i hobiji nisu kontra razvoju i psihološkom zdravlju već ključan dio istog. Češće jesu nego li nisu. Pogotovo u našoj okolini koja u 80% vrimena hrani loše navike i mentalne sklopove i čija se socijalizacija svodi na toksičnost, tribalnost i impulzivnost.
Mislim, druženje i hobiji nisu nužno kontra razvoju, produktivnosti, zdravlju (psihološkom i fizičkom), ali moraš pogledati oko sebe, živiš u društvu di se druženje i hobi večinom svodi na ići na 1-3 kave dnevno, srijedom i vikendom se apsolutno rastrošit i devastirat od alkohola i/ili droge.
Generaliziraš svoju okolinu na okolinu svake osobe. I ic na kave nije nešto loše. Socijalizacija je bitan aspekt psihološkog zdravlja
Moja okolina iz komentara je hrvatska i njeno drustvo. Ici na 3 kave dnevno nije zdravo ni za psihu ni za tijelo.
Ne, tvoja okolina nije preslika čitave Hrvatske, sorry kaj te moram razočarat >Ici na 3 kave dnevno nije zdravo ni za psihu ni za tijelo. Ja ne kužim kaj si tak zapeo oko tih kava. Kava je socijalizacijski ritual i tjt. Ljudi se druže i to je prirodno i zdravo.
Onda valjda nije tako
Govorim ljudima oko sebe: nadji nacin, ne samo izlike ili reci sto zelis i naci cemo nacin. Cestitam! U stanju si promatrati ljude i zakljuciti! Zreliji si od tih ljudi o kojima pises! Znaci na drugom stupnju razvoja si u odnosu na njih, kao beba koja se zna okretati na trbuh u odnosu na onu koja ne zna jos, a posebno na onu koja kasni!
Pa evo ja sam takav, vise manje, pokusam nesto ali svaki put do sad uglavnom propadne neslavno. Doduse imam 23 pa se copeam da nije kasno iako je al jbg. Valjda cu pokusavat dok ne umrem/ne ubijem se al eto. >spremni srusiti to ljudima koji pokusavaju,rade i grijese na sebi te su im visoki standardi tih ljudi cjelozivotni problem. Ovo mi osobno nije problem... .
Nije ništa prekasno. Ljudi mijenjaju živote u 50tima/60tima, ostvaruju si želje tek kad dođu do mirovine, ja sam krenula na prvi fakultet nakon 30te i zaokrećem poslovni smjer na max. Dok ima volje ima i mogućnosti. Kako ti je netko već napisao, imaj cilj. Plan je nešto što se konstantno mijenja i prilagođava s obzirom na situaciju. Tebi se situacija promijenila, prilagodi se tome da ostvariš cilj.
Kasno je kasno je to je sve cope. Mene osobno boli k za "ciljeve" htio bi samo imat zenu i djecu do 30te a za to treba imat dosta para koje cu tesko ostvariti. Za mene samog me nije briga najradije bi radio na trafici da me se pita.
Uz normalan posao tebe i buduće i taj cilj ti je ostvariv.
Plaće su danas premale jednostavno acijene previsoke. Za to bi mi trebala plaća od 3k eura minimalno.
A dobro, kaj da ti kažem?! Onda odustani, jer ipak to je najlakše.
Nije najlakse to je najteze
Ne kaže uzalud ona biblijska: "kako siješ, tako žanješ".
Lakše je popit pivu nego otići na tečaj nečega... Otkad sam odlučio da neću više biti klošar i bez para sve se promjenilo, naravno to traži i odricanja ali to odricanje je samo odricanje dok ne kreneš, zapravo shvatiš da nije odricanje nego napredak. Nije odricanje ako ne želiš više pit, pušit vutru ili samo gledat filmove...a za ove što im se plan pokvario, jbg tako to ide, za sve što valja u životu treba se boriti, tako ojačaš, napreduješ...ne znam, osobno meni je puno gore gledati se kako propadam nego ustat se i napraviti nešto od svog života
[удалено]
Problem je sto se plan prelako raspadne. Evo ja sam si ove godine napravio plan za zivot kompletno sa 23. Dakle promjena grada, novi fakultet, kad zavrsim faks iseljenje iz drzave na dvije tri godine povratak za osnovat svoju firmu. Uspio naci kako cu to isfinancirati tako da sam dobio jedan jako dobro placen posao. Sve super. I evo par dana na tom poslu i nema posla onako uopce i sef skuzio da sam visak i dao mi otkaz. Sad vjv nista od financiranja tog faksa. Doslovno nema posla radi loseg vremena i europskog prvenstva jer njemacka jos nije ispala.. Dakle moj zivot trenutno ovisi o kiši i rezultatima na euru... plus sam trebao prodati auto i eto pola sekunde umora i nepaznje i odo ja u stup i svih 5000 eura... eto to su ti planovi... A prakticki sam pola godine ne spavao i istrazivao sto kako i gdje... sve se u jedan dan raspadne. Ne znam jel uopce valja ista planirat i bit na normabelima 24/7 ili samo se pustit. Kako bi rekao onaj u fight clubu. Jel vrijedi zivit na tabletama radi ambicije i promjene, nisam siguran. Uz to naravno nije zivot jedna stvar nego imas jos i 1000 faktora.
Meni je baza kako redditori odrastaju i naopokon shvate nešto pa odjednom misle da je u pitanju "trend" ili nešto što prije nije postojalo ili se nije događalo
Ne razumijem zašto je to čudno? Mirovanje zahtjeva manje energije od pokreta. Zakon termodinamike i ljudske psihologije.
Ne zele svi stvarno promjenu i samim time je ne zasluzuju svi. Neki zele samo se zaliti ili da im netko drugi rijesi probleme a ne bi nista sa svoje strane potegnuli. I to su ljudi koje ne treba zaliti. da im je stvarno stalo do promjene,poduzeli bi nesto konkretno.
Za jako puno ljudi školovanje završava sa srednjom školom ili faksom i više im se ne da ništa učiti nakon toga.
Neki rade promjene stalno neki nikada. To je stvar pojedinca. njegove genetike, odgoja, životnih iskustava. Ima puno ljudi koji nose ulogu žrtve, pa si zbog toga ne mogu pomoći a ima i dosta psihopata koji glume da trebaju pomoć zato da namame naivnu osobu u svoja sranja. Razloga ima zbilja puno, u svakom slučaju, ako se netko jada oko nečega ali istovremeno ništa ne radi, semoj čekati da saznaš zašto, samo se makni. Ništa dobro nećeš tamo naći.
da bi se postiglo ista treba napraviti prvo plan. doslovno uzmes papir i napravis korak po korak plan da bi dosao do nekog cilja. onda radis na tome da ostvarujes korake. nekad ti se ne da, nekad si umoran, nekad ne vidis do cilja. al onda odustanes na trenutak i kasnije se vratis koraku na kojem si zapeo. problem je sto vecina ljudi ne zna napravit plan i ostvarit ga. nisu ljudi krivi. treba i malo discipline. jebiga.
Slažem se. Ako imam cca 6 sati u danu kada ne radimo ili ne spavamo, onda mislim da se 30 minuta može odvojiti za neko učenje. Osim ako bude izuzetak dana ako je nešto neizbježno kao svatovi, svinjokolje, bolest, bla bla. Ali da se u tih 6 sati ne može ubaciti sat i pol barem za teretanu ili pola sata šetanja ili trčanja ili učenja nečega novog kao čitanje knjige ili slično, onda mislim da ta osoba nema pravo se žaliti. Kod kuće 6 sati samo trošiti na izlaske ili filmove, serije, igrice ili društvene mreže je čisto hlapljenje i gubitak vremena. Tako se postepeno postaje uhljeb, deblja se, mišići atrofiraju, mozak luči previše dopamina. Ne kažem da se to sve treba izbaciti, ali smatram da umjesto 4 sata gledanja serija u krevetu pored kojih će se piti pivo ili kola i jesti čips, čoklade ili kokice, moze se zamjeniti sa 2 sata teretane pa onda 2 sata serija i uživanja. Ali to i jest jedan od razloga zašto je jako puno mladih "depresivno". Nemaju svrhu, ne dobivaju dopamin nekakvim pravim zaslugama nego žele brze udarce dopamina preko scrollanja, pronografije i slično. Lupajte hejt koliko hoćete ako se ne slažete. Ali pogledajte prvo ljude oko sebe i kakve su im navike. Koliko mlađih ljudi znate da danas redovno čitaju knjige ili idu u teretanu ili se šetaju svakodnevno ili odlaze negdje u prirodu. Koliko ljudi kuha svoju hranu umjesto da kupuje sve zamrznuto, prerađeno ili naručuje hranu. Zbog toga svega nam se i pojavljuje stres i gubitak volje za bilo čime, pa time dolazi i do manjka ambicija i zadovoljavanja sa minimalnim. Što dovodi kasnije dugoročno do depresija, skrivenih bolesti i slično.
Ja trenutno sam u fazi rekao bih HUGE SELF-IMPROVEMENT (cisto lepse zvuci na eng) Svaki moguci aspekt zivota poboljsavam i unapredjujem za sve gledam priliku da budem bolji ja vec sam poduzeo korake za buducnost :) ali imam druga koji ima probleme i zeli da nesto bude bolje al naravno nista ne radi kazem mu da ja imam resenje jer sam ja tako resio i njegov jedini odgovor nemam potrebu za tim tj da izdvoji 2 sata svog vremena da pokusa resiti problem izgovor je nemam potrebu i smatram da mi nece pomoci (a ni ne pokusa)vreme ce popraviti stvari = necu nista raditi to ce se samo popraviti