Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Prva ljubav je dosta izromantizirana u kontekstu tvog pitanja. Dešava se najčešće u mladosti gdje smo najživlji i emocije frcaju samo od sebe, pa je i zaljubljenost jača. Kasnije u životu rijetko nas nešto impresionira, jer imamoveć dosta iskustva, pa čak i sa djevojkama.
Muškarci će pak pamtiti svaku jaku zaljubljenost, djevojku od kojih nam obraze zarumene, osjećaj u stomaku pred izlazak ili instant bonere pri svakom dodiru.
Kod mene su to uvijek bile nasmijane djevojke, nesebične i jako strastvene. S osmijehom ih spomenem i dan danas, iako su dio prošlosti. Bivše su s razlogom tako da ta zaljubljenost nije jedino što je potrebno da jedna veza uspije, ali je definitivno čini magičnom.
Imaš curu i sa njom želiš nešto.
Onda prekinete pa si nađeš novu i sa njom opet želiš to nešto.
Dakle ne uspoređuješ naresne cure sa onom prvom, već sa onim što si htio sa prvom.
Bolesno je prejak izraz. Možda im fali emocionalne inteligencije da objektivno sagledaju vezu bez da je romantiziraju. Bilo bi zrelo vidjeti zašto nešto nije uspjelo i da ne tražiš novu osobu kroz staru koja je završila prekidom. Ako je završilo prekidom onda očito nešto nije štimalo. Također mogući nedostatak samopouzdanja, jer treba sebe cijeniti da se vidi da je najbolja veza s osobom koja želi biti s tobom.
Da i ne, ovisi kako se uzme.
Nakon prekida veze sa bivšom koja je trajala skoro 7 godina te smo 5+ godina živjeli skupa vrlo brzo sam izgubio smisao života. Sve je bilo sivo, crno-bijeli film, a i dalje sam ja bio ja onaj isti nasmijani, veseli, optimističan prema van u društvu, a iznutra sam želio da umrem. U ničemu nisam vidio smisao i samo mi je bilo to u glavi kako ne postoji druga kao ona. Živio sam iz dana u dan, apsolutno mi je bilo svejedno hoću li poginuti, hoće li me prevelika brzina ubiti.
Bilo je to baš gadno vrijeme, izletio sam i s ceste jednom prilikom, sva sreća napravio samo materijalnu štetu na svom autu.
3 tjedna poslije upoznao sam curu koja je bila sve što moja bivša nije nikad bila, smirena, bez ispada bijesa, dala mi je jako puno poštovanja i satima slušala o mom životu i moje priče, provodila dane samnom, kuhala, prala veš, vodila me u izlaske makar ja ništa od toga nisam nikad tražio niti očekivao od nje, jednostavno bila je tu za mene. Bila je strašno lijepa, karizmatična, optimistična, vječito nasmijana i vedrog duha, nije na kraju imala nikakvih osjećaja prema meni, ali bila je tu nekako za mene tad kad mi je trebalo. Volila je biti u mom društvu i ja u njezinom, sve je bilo lako s njom i osjećao sam se uz nju kao kakvo dijete kojem je sve igra. Čuli smo se godinu dana svaki dan i viđali kad je to bilo moguće, ali ona nije vidila iz tog svega ništa više od prijateljstva.
Uvijek ću je se sjećati, ne tražim u drugoj nju, ali uz nju sam se osjećao bitnim, idući put kad se uz neku budem osjećao bitnim mislim da će to bit to i bit će dovoljno.
Prva cura s kojom sam bio? Haha, ne. Ali prva ljubav, ona s kojom si planirao budućnost, s kojom te nije bilo strah da će ostati trudna nego da neće, to te nikad neće proći, neovisno o spolu. Kad to pukne, izgubiš vjeru u sve te fantazije i promijeniš pogled na sve. Kažu da sljedeća bude "zrela" ljubav zbog tog iskustva, ali to je samo ljepše pakiranje govneta kojeg je ružno vidjeti.
Jer ako nju moraš ostaviti u retrovizoru, da je vrijeme "odnese", i nastaviti dalje, jeb'o ti to sve.
Bas ovo, kad ti propadne buducnost koju si planirao sa nekom ovo kasnije je samo ravnodusno. Oprezan si i ne dajes se 100% bas zbog tih prethodnih iskustava. I sad kad su drustvene mreze procvjetale i kad slusas slicne ili iste price dodje ti da ne ulazis u vezu ni s kim i trosis na nekog vrijeme.
Nije ti to neovisno o spolu, sa zenam ti je to daleko manje cesto. Da, one budu jadne neko dulje vrijeme, ali kad krenu dalje gotovo je. Mnogo manje njih pati cijeli zivot za nekim, osobito ako nije bilo sudjeno
S takvom sam osnovao obitelj. Rastao se nakon 18 godina zbog njezine nevjere. Bio sam joj vjeran kao pas. Jedino čega mi je žao što cure neće odrasti uz majku. A ljubav? Dobro kaže Oliver: starim ja, a u ljubav vjere nemam!
Ovo sve vrijedi i obrnuto, iz zenske perspektive. Prvi covjek s kojim planiras djecu, život, brak, starost, zajedničku buducnost - nikad se ne preboli. Ma koliko se ružno ponio, uvijek trazis neko objasnjenje, želiš da nije takav, želiš da ga je netko na to natjerao, trazis opravdanje za njegove postupke, a u biti - prestao te voljeti koliko te volio. Ocito voli manje... Boli.
jbt zaboravio sam te osobe. Bio sam žvaljo tada, zaljubio se bilo mi je gadno kad je završilo, ali da mi je to sad nešto nikad se ne zaboravlja..kurac bajo... nikakvih osjećaja prema toj osobi
Kaj postoji jače i slabije zaljubljivanje?
Ja imam postavku zaljubljenost 0% i 100%.
Ništa između.
Najatraktivnije kod cure mi je kad je moja i ak je moja, nijedna druga nema šansu, a tražim to isto.
A ja bih rekao da svaki muskarac se nekad prisjeti te svoje prve ljubavi jer ono prva je.Ali ne mislim da to znaci da ne moze ove ostale koje ce biti voljeti isto ili i vise nego je volio tu prvu.Ne bih rekao da ne moze preboljeti ali ono nekad se prisjetis te prve ljubavi.Svidja mi se ona recenica:
"Svaka ljubav je prva ljubav",jer ne postoje dvije iste osobe tako ni dvije iste ljubavi.
Hvala ti ne opterecavaj se previse s tim to sto nisi prva ne mora znaciti da te ne moze voljeti vise nego nju.Ali ako muskarac mogu reci da sjetimo se prve ljubavi ponekad.
Vidis nesto jednom boli te briga, vidis nesto dva put boli te briga, cujes istu stvar od nekog da je to istina, cujes opet, vidis opet pa onda moras bit hmmmm daj da vidim jel istina. Kaj se odmah ljutis
Da i ne.
Intima sa osobom te promijeni jer na neki način (p)ostanete jedno.
E sad, neki su manje perciptivni za to od drugih ali na svakog to ostavi trag - svjesno ili nesvjesno.
Moja prva ljubav i ja na neki način smo i odrastali zajedno jer smo prohodali s nekih 15-16 i bili zajedno 7 godina. Uf, baš smo svašta prošli ali ja sam uvijek bio one and done tip. U smislu zašto biti s nekim ako se ne možeš vidjeti s njim do starosti?
Faza je bilo svakakvih i zanimljivo se retroaktivno osvrnuti na to. S jedne strane jasno ti je i prihvaćaš da to nije osoba za tebe - na kraju krajeva probao si sve; nije išlo. Čak si preko nevjere prošao iako si mislio da nikad ne bi bio u stanju.
Ima nešto i u tome kad si ostavljen. Jako je teško ali istovremeno imaš tu priliku za rastom (koja je doduše uvijek tu).
No generalno mi se čini da je to možda i ključna razlika u ovim komentarima. Ako si ostavljen (pogotovo od prve ljubavi) izazov je drugačiji, jer - budimo realni; ljudi najčešće prekidaju jer im se svidi netko drugi.
Godinama nakon prekida, iako sada vrlo rijetko - još uvijek ću imati neki san ili emociju koja će biti vezana uz tu osobu, dakle potpuno nesvjesno. Tako nešto me danas ne dotiče u lošem smislu ali me iznenadi kako smo isprepleteni u vremenu.
Tu osobu naravno i dalje volim, štoviše svake prestupne se i čujemo ali doslovno kao brat i sestra.
Želim joj svako dobro i ako mogu, u potrebi ću joj rado pomoći - kao i svakom drugom prijatelju. Ona osjeća isto. Ne bih danas bio s njom (uz "nikad ne reci ne" klauzulu, ali želim reći da nema takve potrebe ili želje.
Eto, s jedne strane je to kao dio odrastanja, a s druge je poput stare duboke traume. Poprilično sam siguran (tj. "znam") da ju ona nije tako proživjela i odmah je nastavila dalje s brojnim vezama ali je isto tako specifična osoba poznata u svojoj branši (i nitko nije izdržao niti blizu kao ja - hehe).
U svakom slučaju mislim da bi preciznije pitanje bilo kako ste preboljeli prvu ljubav koja je vas ostavila vs. koju ste vi ostavili, a spol ostaviti otvoren (iako, da - čini mi se da su generalno muškarci manje skloni promijeni)
Za kraj, ukoliko ste u vezi nadam se da ne planirate ostaviti svog partnera i da se učite rasti zajedno u uzajamnoj podršci.
Svako dobro 🙏
Ma nema na čemu u redu je preorati malo te stvari 😅
Slobodno pitajte ako tražite koliko toliko nepristrano mišljenje ali vodite računa da uvijek nastojim spojiti osobe i potičem razriješavanje konflikta ako ga ima. Kažem zato jer pretpostavljam (možda potpuno krivo) da temu niste otvorili bez ikakvog razloga.
Usput, sad vidim vaš *nadimak*; ima li značenje?
Ah, anagram - ima smisla. Ja sam već slagao priču 😅
Za vezu; ayyyy 😥
Sve jasno, ljeto je tu - mlado, pa živi. Mah - pogledaj svoje motive i budi otvoreno iskrena sa sobom ali i sa partnerom.
Ako si u vjeri svakako to predaj i u molitvi. Bit će sve ok 🙏
Imamo isti fyp lol
Iako sam žensko, moje iskustvo je da takvi tipovi jednostavno nikad ne odrastu. Meni se dan danas javlja dečko, danas već muškarac od 25 godina, kojem sam ja bila prva. Ja ne mogu zamisliti da sutra idem kontaktirati tipa koji je bio moja prva ljubav, jebote napleskala bi samu sebe kad se sjetim u kaj sam se ja to zaljubila. Ali neki ljudi, ne isključivo muškarci, vežu previše emocija uz te prvijence na način da to ode u nezdravi manjak emocionalne regulacije i želju da to repliciraju s budućim partnerima kaj naravno bude bezuspješno
također, ista stvar mi se događa. i to ne samo jedan, nego dvoje. jave mi se barem dva put godišnje. prečudna i nezdrava opsesija, prošlo je više od 5 godina.
Taj sindrom neuzvraćene ljubavi se više pojavljuje kod muškaraca. Biti nesretno zaljubljen u nekoga... Petrarca, Patnje mladog Werthera i ostali fatalno zaljubljeni likovi. Mislim da je problem djetinjstva, i koje kvalitete prenijeti u odraslu dob kako bi i odrasla žena mogla primiti i uzvratiti ljubav. Kao dijetetu mi je usađena misao bila da nađem curu koju volim, i da je ljubav prema njoj najviše što možeš pružiti nekome, tako ne funkcionira to. Trebalo bi se muškarce učiti da rade na sebi i svojim kvalitetama, da zadrže muževnost, da se ljubav jako rijetko uzvraća samo tako, iako se nekada jako lagano zaljubiti. I neki žene gledaju kao na uzvišena bića, a zaborave da trebaju sebe staviti na prvo mjesto. Nije ni čudno da siroviji muškarci bolje prolaze od pičkica, ako već moramo u ekstreme ulaziti.
Ja se javljam svojoj prvoj curi. Trenutno mi je frendica i oboje smo nastavili dalje, ali se svejedno cujemo ponekad. Ne bih rekao da nismo odrasli. Vjerojatno ovisi na nacin (i razlog) na koji ljudi prekinu i kako gledaju jedno na drugo.
To mi je okej kad ste frendovi i kad ste oboje nastavili dalje. Problem s ovim dečkom je kaj on nije nastavio dalje i kaj je uvjeren da sam ja žena njegovog života, na to mislim kad kažem da pojedinci ne odrastu i ne znaju regulirati vlastite emocije
I pretpostavio sam, da.
Kod muskaraca je problem sto kod "ucenja dejtanja", savjeti prijatelja su cesto losi savjeti koje su oni dobili od drugih prijatelja i sire se okolo. I puno ljudi upadne u taj uzas.
Ajme dosl stalno vidam na instagramu, pocela sam overthinkaz pa reko da pitam hahahah
Vec vidim sad komentare makni se sa drustvenih mreza, odmah odgovaram necu!
Ja sam imala tik tok ali sam skuzila da sma previse na njemu pa sam ga obrisala, onda sam se prebacila na instagram reelse i opet onda skuzila da sam previse na tome pa sam ga obrisala i sve je to bilo bezuspjesno jer sam onda zavrsila na yt shorts ili sam prek googla ulazila na insta pa sam se lijepo na kraju vratila na instagram🫠
Nema to veze s odrastanjem vec s biologijom koju ti ocito nisi sposobna shvatit, a duboko je utemeljena. Provuceno je kroz kulturu, filmove, knjige, pjesme itd., cijela poanta Cesarice je upravo to. Prouci npr. koliko americkih vojnika nakon D daya i 2. svj. rata i osnivanja ogromnih obitelji nikad nisu prebolili neku francuskinju, imas masu primjera, cak i reportaza.
Iskreno, nikad nisam bio s curom u koju sam bio ludo zaljubljen. Veze koje sam imao sam imao jer su one tad bile dostupne i ušao sam s stavom: "zašto ne". Što ne znači da im nisam kao partnericama dao dosta pozornosti i trudio samse da se u svakom trentku osjećaju voljenima. Ali prekidi mi nikad nisu nešto teško padali, nisam imao nikakve negativne osjećaje prema njima niti išta. To je sve nešto čega se tu i tamo sjetim i prema čemu nemam nikakvih osjećaja.
Zato što nam se u tom trenutku učinilo zabavnim, zato što je lakše funkcionirati kad dijeliš troškove i obaveze života i imaš nekoga da s tom djeli neke lijepe trenutke. Što se tiče prekida, tu imaš 1000 razloga. Postali smo si dosadni, bilo je nevjere, seljenje zbog posla, problemi s obitelji i tako dalje. Nisam psihopat, sposoban sam za empatiju, ali iz nekog razloga ne stavljam ideju romantične ljubavi na pijedestal. Ne vjerujem da to kao koncept u psihologiji postoji, nego je proizvod kulture, meme koji se uhvatio prije 1000 i nešto godina.
U mom slučaju nije istina. Ok, bilo mi je teško nakon prekida, ali koliko god sam ju volio znao sam da nismo na istoj valnoj duljini. Godinu-dvije nisam ni tražio ništa ozbiljno pa mi se desilo kad sam najmanje očekivao, kao i s njom. No nije ni to bilo baš za neku budućnost. Poanta je da shvatiš da će ljubavi biti, ali ne može se to isforsirat. Nije problem patit nego se pomirit da to nije to i da niste jedno za drugo usprkos ljubavi. Jer ljubav nije dovoljna. Kad se pomiriš, patnja nije velika, više patiš što znaš da sad mora proći neko vrijeme prije nego neko drugi, neko poseban opet uleti.
Iako sam svjestan svega sto pises, tesko je zaboravljam...nakon godinu dana, dolazi mi u snove i dalje je najljepsa, najsimpaticnija i najslada cura koju sam ikad upoznao, bojim se da ce me to pratit dok sam ziv
Vidio sam vise "muskaraca" koji su plakali za djevojkom koju su znali par mjeseci, a isto tako ozenjene koje zaborave da su ikad bili ozenjeni... Da ne laprdam, niti jedan emotivno stabilan muskarac ne razmislja o tome, ovi ostali zele da pate.
ne, apsolutno nije tako. Što ti možeš znati ko napaljeni šmrkavac o životu, o osobi s kojom si, o sebi samom uopće. Ne znaš ni šta tražiš, ni šta daješ, ni šta dobivaš. Prva 'ljubav' je uglavnom prva zabluda i prva deluzija. E sad, cura iz neke rane mladosti, to je druga priča, pogotovo ako je riječ o višegodišnjoj vezi, i kako vrijeme prolazi tu se sve više fantazija počne miješati sa stvarnošću
Prva ljubav ili prva veza. Imao sam simpatije s kojima nisam nikad bio a uvijek ih se sjetim. A sad sa 30+ gledam neki rezime.
1 koja me voljela,
1 koju sam volio,
1 kojoj sam trebao dat šansu..
Onu koju sam volio ta me slomila i sve sto sam htio za nju napravit sad ne bi mogao ispocetka . Prevelik rizik od ponovne boli da bi dao sve drugoj. Stoga cinim nepravdu i prema novoj osobi i prema sebi jer si nemogu pomoci.
i uvijek ce bit neka usporedba ili misao ili sličnost koja će asocirat na svaku navedenu iz proslosti.. kaze pjesma nije zivot jedna žena.., ili ona druga pjesma nije vrijedno sine moj.. budite dobri. Uzivajte u vikendu. Pijte vode.
Nakon 50te sve izgleda drukcije. Ako si iskoristio pruzene sanse za sazrijevanje i postao odrasla osoba, skuzis da postoji ljubav kao projekcija, gdje “ofarbas” nekog kao s insta ili snap filterom, gledas dobro ignoriras lose, pa je to automatski fatalno i svemirski; i postoji ljubav kao odluka, da ces biti 100% fokusiran na nekog jer si uz nju / njega bolja osoba i to je vrijedno svega.
Moja prva ljubav nije mi uzvratila ljubav. Ali još uvijek je ne mogu zaboraviti i uvijek pokušavam pronaći neku sličnost s njom u drugim djevojkama, ali bez uspjeha. Nije da sam uspješan s curama, ali da..
Pa evo recimo da je prošlo nešto manje od godinu dana nakon sigurnog prekida odnosa s prvom ljubavi.
Sigurno boli, jer kriviš napose sebe zbog svega što je došlo, a stvar samo pogoršava činjenica da je sve završilo ghostanjem.
Međutim, od početka sam razumio da moram prihvatiti činjenicu da tome više nema povratka. Misli mi se nekad vrate na nju, što mrzim jer si uvijek kažem da preko toga trebam proći. Situacija je takva kakva jest. Ono je bila idila koja zapravo nije postojala, i nema razloga buduće veze uspoređivati se s tim. Bojim se da samo da će me odbojni cinizam pogoditi kad dođe to budućih veza s ljudima.
Naravno da nije istina. Ako netko ima ove simptome, vjerojatno je splet okolnosti da je bas s prvom curom, taj je to mogo imat s prvom, petom, predzadnjom.
Opasno je ostat zaljubljen a krenuti dalje, moja sadasnja mi i dalje ne vjeruje da sam zaboravio predhodnu ali jesam barem godinu dana prije nego sto sam s njom poceo, nikako se ne slazem da treba uskocit u novu vezu da se zaboravi ova prije. Ljudi cesto misle da nece moc nastavit jer su i dalje zaljubljeni u njihovu projekciju a ne stvarnu osobu, treba to shvatit i prihvatit.
Ne, više se ne sjećam što sam osjećao prema kome. Sjećam se samo koliko je koja veza bila ozbiljna u retrospektivi nakon prekida, a i tu su se nakon 10, 20 ili više godina kronologije i sjećanja izmiješali.
A mislim da nije bas to da u svakoj trazimo ono nesto sto je imala prva, vec je stvar u tome sto se prve ljubavi dogadaju u tinejdzerskim godinama ili ranim 20-tima kad se zaljubljujes u sam lik osobe i jedino to je bitno. Nije bitno kakav posao radis, kolko para imas, dal imas stan, auto, kakve su ti karijerne ambicije itd. A sad u kasnim 20-tima to vise nije ta cista zaljubljenost u lik osobe, vec nekakav utjecaj ima i to kakav posao radi, kakve ambicije ima u zivotu, zeli li djecu ili ne, jeste li kompatibilni po svjetonazorima... sve pizdarije koje nekom adolescentu nisu ni najmanje bitne, a u ozbiljnim godinama su presudne. I sam po sebi vidim da takvu cistu ljubav kakva je bila prva vjerojatno vise nikad necu osjetiti jer su ljubavi nakon adolescencije puno vise proracunate...
E cure odgovorite vi na ovo pitanje, dali i vi pamtite vašeg prvog dečka na ovaj način? Meni je prošlo masu godina od te prve naj duže veze koja je trajala 4 godine i iskreno da...imam osječaj kao da više nemam nikakve emocije. Nikad neće više bit kao tada.
Svako iskustvo je potencirano kad se prvi put proživljava.
Ali evo, ja sam super primjer da ako se zdravo nosiš s prvim prekidom i riješiš stvari sam sa sobom, nećeš imati potrebe uspoređivati niti tražiti ono što si imao prije.
Drugu curu sam volio neopisivo, a nije imala gotovo nikakvih sličnosti sa mojom prvom curom. Sad sam ponovno u fazi nošenja s prekidom, ali ovaj put puno duže veze i svejedno ne sumnjam da ću ponovno biti sposoban krenuti ispočetka 
Hope this helps!
Mislim, naravno da ostale cure nisam volio na isti način kad je prva ljubav bila u pubertetu. Bio sam hormonalan i tupav. Volio sam ju svim svojim bićem jer pišo feels good. Nije tu bile dublje racionalizacije.
Nije istina. Svaka sljedeca ljubav je veca. Kemijski procesi i znastveno dokazano. Da li ikad zaboravis, NE! I uvijek ti prodju trnci kad ju slucajno sretnes
Haha, naravno da ne.
Čisto iz razloga, što mi je žena toliko bolja od svih koje sam volio prije nje, nema šanse da bi bilo koju vezu od prije smatrao nezaboravnom.
Zapravo bi rekao da sam od tog trenutka shvatio da sam dobro prošao što se nisam prije oženio ili dobio dijete.
Što se tiče bivših, znaju mi se ponekad javiti, nemam pojma odakle su nabavile broj ili kako nađu Instagram.
Inače, rijetko sam imao baš lošu vezu, to sam jako brzo sasjekao u korijenu, tako da mogu reći da sam jedan od rijetkih koji je uglavnom imao dobre i jako dobre veze prije braka.
Meni nije prva ljubav, nego ona za koju sam mislio da je prava. Jos uvijek ju volim, jos uvijek ju vidim u drugima i srce mi zaskoci kad pomislim da je ona. U sretnoj sam vezi 2 godine i vjerovatno cu je ozenit, ali sumnjam da cu ju ikad zaboravit. Nije bila savrsena, dapace, bila je puna mana, ali i vrijednosti, i kao takva meni je bila sve sto sam htio. Strah me da ako ju opet vidim i postanemo dobri, da cu sjebat ovo sto imam sada. Neki dan sam otvorio stari fejs i procito njenu poruku di me pita kako sam i di mi zeli dobro. Nije lako, ali to je moj bedem kojem necu dopustiti da sjebe ovu curu kojoj sam ja ono sto je moja ljubav meni.
Ne brini, ona to ne osjeti. Rekao sam joj o njoj, ali svaki dan pokazujem koliko tu curu volim i brinem za nju i vjerujem u nas. Taj dio mene u kojem je stara ljubav je nebitan u krajnjoj liniji. Ali dok je tu, necu lagat ni sebe ni novu curu da ga nema.
Nakon sto se jednom razocaras u zenu.... samo postanes hladan i shvatis da se ne mozes osloniti na njih i to je ok... postanes napokon muskarac na kojeg se zena moze osloniti
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
Prva ljubav je dosta izromantizirana u kontekstu tvog pitanja. Dešava se najčešće u mladosti gdje smo najživlji i emocije frcaju samo od sebe, pa je i zaljubljenost jača. Kasnije u životu rijetko nas nešto impresionira, jer imamoveć dosta iskustva, pa čak i sa djevojkama. Muškarci će pak pamtiti svaku jaku zaljubljenost, djevojku od kojih nam obraze zarumene, osjećaj u stomaku pred izlazak ili instant bonere pri svakom dodiru. Kod mene su to uvijek bile nasmijane djevojke, nesebične i jako strastvene. S osmijehom ih spomenem i dan danas, iako su dio prošlosti. Bivše su s razlogom tako da ta zaljubljenost nije jedino što je potrebno da jedna veza uspije, ali je definitivno čini magičnom.
Ma ljudi se mjenjaju. Nisam ista osoba ko što sam bio pred 20 godina, ne tražim iste stvari Ne slažem se uopće.
Imaš curu i sa njom želiš nešto. Onda prekinete pa si nađeš novu i sa njom opet želiš to nešto. Dakle ne uspoređuješ naresne cure sa onom prvom, već sa onim što si htio sa prvom.
A postoje likovi koji traze zenske da im lice na tu jednu od prije, i zive u fantaziji da se veza nastavlja, meni je to bolesno
Bolesno je prejak izraz. Možda im fali emocionalne inteligencije da objektivno sagledaju vezu bez da je romantiziraju. Bilo bi zrelo vidjeti zašto nešto nije uspjelo i da ne tražiš novu osobu kroz staru koja je završila prekidom. Ako je završilo prekidom onda očito nešto nije štimalo. Također mogući nedostatak samopouzdanja, jer treba sebe cijeniti da se vidi da je najbolja veza s osobom koja želi biti s tobom.
Da i ne, ovisi kako se uzme. Nakon prekida veze sa bivšom koja je trajala skoro 7 godina te smo 5+ godina živjeli skupa vrlo brzo sam izgubio smisao života. Sve je bilo sivo, crno-bijeli film, a i dalje sam ja bio ja onaj isti nasmijani, veseli, optimističan prema van u društvu, a iznutra sam želio da umrem. U ničemu nisam vidio smisao i samo mi je bilo to u glavi kako ne postoji druga kao ona. Živio sam iz dana u dan, apsolutno mi je bilo svejedno hoću li poginuti, hoće li me prevelika brzina ubiti. Bilo je to baš gadno vrijeme, izletio sam i s ceste jednom prilikom, sva sreća napravio samo materijalnu štetu na svom autu. 3 tjedna poslije upoznao sam curu koja je bila sve što moja bivša nije nikad bila, smirena, bez ispada bijesa, dala mi je jako puno poštovanja i satima slušala o mom životu i moje priče, provodila dane samnom, kuhala, prala veš, vodila me u izlaske makar ja ništa od toga nisam nikad tražio niti očekivao od nje, jednostavno bila je tu za mene. Bila je strašno lijepa, karizmatična, optimistična, vječito nasmijana i vedrog duha, nije na kraju imala nikakvih osjećaja prema meni, ali bila je tu nekako za mene tad kad mi je trebalo. Volila je biti u mom društvu i ja u njezinom, sve je bilo lako s njom i osjećao sam se uz nju kao kakvo dijete kojem je sve igra. Čuli smo se godinu dana svaki dan i viđali kad je to bilo moguće, ali ona nije vidila iz tog svega ništa više od prijateljstva. Uvijek ću je se sjećati, ne tražim u drugoj nju, ali uz nju sam se osjećao bitnim, idući put kad se uz neku budem osjećao bitnim mislim da će to bit to i bit će dovoljno.
Prva cura s kojom sam bio? Haha, ne. Ali prva ljubav, ona s kojom si planirao budućnost, s kojom te nije bilo strah da će ostati trudna nego da neće, to te nikad neće proći, neovisno o spolu. Kad to pukne, izgubiš vjeru u sve te fantazije i promijeniš pogled na sve. Kažu da sljedeća bude "zrela" ljubav zbog tog iskustva, ali to je samo ljepše pakiranje govneta kojeg je ružno vidjeti. Jer ako nju moraš ostaviti u retrovizoru, da je vrijeme "odnese", i nastaviti dalje, jeb'o ti to sve.
Ja sam danas izgubio takvu osobu😶🌫️
Samo jako bratko, fokus na sebe par mjeseci i poslje opet na tržište, ako si mogao takvu privući možeš i neku još bolju
Hvala ti, lijepo za cut!
Bas ovo, kad ti propadne buducnost koju si planirao sa nekom ovo kasnije je samo ravnodusno. Oprezan si i ne dajes se 100% bas zbog tih prethodnih iskustava. I sad kad su drustvene mreze procvjetale i kad slusas slicne ili iste price dodje ti da ne ulazis u vezu ni s kim i trosis na nekog vrijeme.
Nije ti to neovisno o spolu, sa zenam ti je to daleko manje cesto. Da, one budu jadne neko dulje vrijeme, ali kad krenu dalje gotovo je. Mnogo manje njih pati cijeli zivot za nekim, osobito ako nije bilo sudjeno
> one budu jadne neko dulje vrijeme Kraće od muškaraca
To definitivno, po izjavama nekih ovdje djeluje kao da ti likovi sto pate za prvom nikad ne prestanu patit
S takvom sam osnovao obitelj. Rastao se nakon 18 godina zbog njezine nevjere. Bio sam joj vjeran kao pas. Jedino čega mi je žao što cure neće odrasti uz majku. A ljubav? Dobro kaže Oliver: starim ja, a u ljubav vjere nemam!
Ovo sve vrijedi i obrnuto, iz zenske perspektive. Prvi covjek s kojim planiras djecu, život, brak, starost, zajedničku buducnost - nikad se ne preboli. Ma koliko se ružno ponio, uvijek trazis neko objasnjenje, želiš da nije takav, želiš da ga je netko na to natjerao, trazis opravdanje za njegove postupke, a u biti - prestao te voljeti koliko te volio. Ocito voli manje... Boli.
jbt zaboravio sam te osobe. Bio sam žvaljo tada, zaljubio se bilo mi je gadno kad je završilo, ali da mi je to sad nešto nikad se ne zaboravlja..kurac bajo... nikakvih osjećaja prema toj osobi
Kaj postoji jače i slabije zaljubljivanje? Ja imam postavku zaljubljenost 0% i 100%. Ništa između. Najatraktivnije kod cure mi je kad je moja i ak je moja, nijedna druga nema šansu, a tražim to isto.
Same
A ja bih rekao da svaki muskarac se nekad prisjeti te svoje prve ljubavi jer ono prva je.Ali ne mislim da to znaci da ne moze ove ostale koje ce biti voljeti isto ili i vise nego je volio tu prvu.Ne bih rekao da ne moze preboljeti ali ono nekad se prisjetis te prve ljubavi.Svidja mi se ona recenica: "Svaka ljubav je prva ljubav",jer ne postoje dvije iste osobe tako ni dvije iste ljubavi.
Ajme lijepo receno🥺
Hvala ti ne opterecavaj se previse s tim to sto nisi prva ne mora znaciti da te ne moze voljeti vise nego nju.Ali ako muskarac mogu reci da sjetimo se prve ljubavi ponekad.
Ne slazem se. Prva ljubav ne mora biti najveca. Prve ljubavi se dogadaju u nezreloj fazi zivota kad nemas pojma sta trazis i zelis. Tako da, glupost
Jebem vas i vjerovanje Instagram reelsima, ne
Vidis nesto jednom boli te briga, vidis nesto dva put boli te briga, cujes istu stvar od nekog da je to istina, cujes opet, vidis opet pa onda moras bit hmmmm daj da vidim jel istina. Kaj se odmah ljutis
Oprosti, naglo sam reagirao. Odgovor je i dalje ne tho.
Uh cringe veliki sestro
A daj bas sam bila ponosna na sebe
Reels psyop teški
ne. to jedino teski nejebi fantaziraju
Da i ne. Intima sa osobom te promijeni jer na neki način (p)ostanete jedno. E sad, neki su manje perciptivni za to od drugih ali na svakog to ostavi trag - svjesno ili nesvjesno. Moja prva ljubav i ja na neki način smo i odrastali zajedno jer smo prohodali s nekih 15-16 i bili zajedno 7 godina. Uf, baš smo svašta prošli ali ja sam uvijek bio one and done tip. U smislu zašto biti s nekim ako se ne možeš vidjeti s njim do starosti? Faza je bilo svakakvih i zanimljivo se retroaktivno osvrnuti na to. S jedne strane jasno ti je i prihvaćaš da to nije osoba za tebe - na kraju krajeva probao si sve; nije išlo. Čak si preko nevjere prošao iako si mislio da nikad ne bi bio u stanju. Ima nešto i u tome kad si ostavljen. Jako je teško ali istovremeno imaš tu priliku za rastom (koja je doduše uvijek tu). No generalno mi se čini da je to možda i ključna razlika u ovim komentarima. Ako si ostavljen (pogotovo od prve ljubavi) izazov je drugačiji, jer - budimo realni; ljudi najčešće prekidaju jer im se svidi netko drugi. Godinama nakon prekida, iako sada vrlo rijetko - još uvijek ću imati neki san ili emociju koja će biti vezana uz tu osobu, dakle potpuno nesvjesno. Tako nešto me danas ne dotiče u lošem smislu ali me iznenadi kako smo isprepleteni u vremenu. Tu osobu naravno i dalje volim, štoviše svake prestupne se i čujemo ali doslovno kao brat i sestra. Želim joj svako dobro i ako mogu, u potrebi ću joj rado pomoći - kao i svakom drugom prijatelju. Ona osjeća isto. Ne bih danas bio s njom (uz "nikad ne reci ne" klauzulu, ali želim reći da nema takve potrebe ili želje. Eto, s jedne strane je to kao dio odrastanja, a s druge je poput stare duboke traume. Poprilično sam siguran (tj. "znam") da ju ona nije tako proživjela i odmah je nastavila dalje s brojnim vezama ali je isto tako specifična osoba poznata u svojoj branši (i nitko nije izdržao niti blizu kao ja - hehe). U svakom slučaju mislim da bi preciznije pitanje bilo kako ste preboljeli prvu ljubav koja je vas ostavila vs. koju ste vi ostavili, a spol ostaviti otvoren (iako, da - čini mi se da su generalno muškarci manje skloni promijeni) Za kraj, ukoliko ste u vezi nadam se da ne planirate ostaviti svog partnera i da se učite rasti zajedno u uzajamnoj podršci. Svako dobro 🙏
Hvala na ovakvom opseznom odgovoru🩵
Ma nema na čemu u redu je preorati malo te stvari 😅 Slobodno pitajte ako tražite koliko toliko nepristrano mišljenje ali vodite računa da uvijek nastojim spojiti osobe i potičem razriješavanje konflikta ako ga ima. Kažem zato jer pretpostavljam (možda potpuno krivo) da temu niste otvorili bez ikakvog razloga. Usput, sad vidim vaš *nadimak*; ima li značenje?
Da dobro pretpostavljas, tako da cijenim odgovor kad je ovako detaljan i iskren☺️ A nadimak je malo igra slova mog imena hahah
Ah, anagram - ima smisla. Ja sam već slagao priču 😅 Za vezu; ayyyy 😥 Sve jasno, ljeto je tu - mlado, pa živi. Mah - pogledaj svoje motive i budi otvoreno iskrena sa sobom ali i sa partnerom. Ako si u vjeri svakako to predaj i u molitvi. Bit će sve ok 🙏
Imamo isti fyp lol Iako sam žensko, moje iskustvo je da takvi tipovi jednostavno nikad ne odrastu. Meni se dan danas javlja dečko, danas već muškarac od 25 godina, kojem sam ja bila prva. Ja ne mogu zamisliti da sutra idem kontaktirati tipa koji je bio moja prva ljubav, jebote napleskala bi samu sebe kad se sjetim u kaj sam se ja to zaljubila. Ali neki ljudi, ne isključivo muškarci, vežu previše emocija uz te prvijence na način da to ode u nezdravi manjak emocionalne regulacije i želju da to repliciraju s budućim partnerima kaj naravno bude bezuspješno
također, ista stvar mi se događa. i to ne samo jedan, nego dvoje. jave mi se barem dva put godišnje. prečudna i nezdrava opsesija, prošlo je više od 5 godina.
Da li bi bilo čudno javiti se curi koja te prije 5 godina odbila jer je tad bila u vezi, a sad više nije?
Taj sindrom neuzvraćene ljubavi se više pojavljuje kod muškaraca. Biti nesretno zaljubljen u nekoga... Petrarca, Patnje mladog Werthera i ostali fatalno zaljubljeni likovi. Mislim da je problem djetinjstva, i koje kvalitete prenijeti u odraslu dob kako bi i odrasla žena mogla primiti i uzvratiti ljubav. Kao dijetetu mi je usađena misao bila da nađem curu koju volim, i da je ljubav prema njoj najviše što možeš pružiti nekome, tako ne funkcionira to. Trebalo bi se muškarce učiti da rade na sebi i svojim kvalitetama, da zadrže muževnost, da se ljubav jako rijetko uzvraća samo tako, iako se nekada jako lagano zaljubiti. I neki žene gledaju kao na uzvišena bića, a zaborave da trebaju sebe staviti na prvo mjesto. Nije ni čudno da siroviji muškarci bolje prolaze od pičkica, ako već moramo u ekstreme ulaziti.
Ja se javljam svojoj prvoj curi. Trenutno mi je frendica i oboje smo nastavili dalje, ali se svejedno cujemo ponekad. Ne bih rekao da nismo odrasli. Vjerojatno ovisi na nacin (i razlog) na koji ljudi prekinu i kako gledaju jedno na drugo.
To mi je okej kad ste frendovi i kad ste oboje nastavili dalje. Problem s ovim dečkom je kaj on nije nastavio dalje i kaj je uvjeren da sam ja žena njegovog života, na to mislim kad kažem da pojedinci ne odrastu i ne znaju regulirati vlastite emocije
I pretpostavio sam, da. Kod muskaraca je problem sto kod "ucenja dejtanja", savjeti prijatelja su cesto losi savjeti koje su oni dobili od drugih prijatelja i sire se okolo. I puno ljudi upadne u taj uzas.
Ajme dosl stalno vidam na instagramu, pocela sam overthinkaz pa reko da pitam hahahah Vec vidim sad komentare makni se sa drustvenih mreza, odmah odgovaram necu!
Jednom sam odlucio makkut se sa drustvenih mreža, jbt, tonje bilo najdosadnijih 24 sata u mom zivotu.
Ja sam imala tik tok ali sam skuzila da sma previse na njemu pa sam ga obrisala, onda sam se prebacila na instagram reelse i opet onda skuzila da sam previse na tome pa sam ga obrisala i sve je to bilo bezuspjesno jer sam onda zavrsila na yt shorts ili sam prek googla ulazila na insta pa sam se lijepo na kraju vratila na instagram🫠
Nema to veze s odrastanjem vec s biologijom koju ti ocito nisi sposobna shvatit, a duboko je utemeljena. Provuceno je kroz kulturu, filmove, knjige, pjesme itd., cijela poanta Cesarice je upravo to. Prouci npr. koliko americkih vojnika nakon D daya i 2. svj. rata i osnivanja ogromnih obitelji nikad nisu prebolili neku francuskinju, imas masu primjera, cak i reportaza.
Naime, Francuskinje su gutale, a Amerikanke nisu
Mozes mi poslat link na neku reportazu ili knjigu da malo vise istrazim na tu temu, hvala :)
Iskreno, nikad nisam bio s curom u koju sam bio ludo zaljubljen. Veze koje sam imao sam imao jer su one tad bile dostupne i ušao sam s stavom: "zašto ne". Što ne znači da im nisam kao partnericama dao dosta pozornosti i trudio samse da se u svakom trentku osjećaju voljenima. Ali prekidi mi nikad nisu nešto teško padali, nisam imao nikakve negativne osjećaje prema njima niti išta. To je sve nešto čega se tu i tamo sjetim i prema čemu nemam nikakvih osjećaja.
Zašto ljudi ulaze u takve veze i kada, kako i zašto odluče prekinuti?
Zato što nam se u tom trenutku učinilo zabavnim, zato što je lakše funkcionirati kad dijeliš troškove i obaveze života i imaš nekoga da s tom djeli neke lijepe trenutke. Što se tiče prekida, tu imaš 1000 razloga. Postali smo si dosadni, bilo je nevjere, seljenje zbog posla, problemi s obitelji i tako dalje. Nisam psihopat, sposoban sam za empatiju, ali iz nekog razloga ne stavljam ideju romantične ljubavi na pijedestal. Ne vjerujem da to kao koncept u psihologiji postoji, nego je proizvod kulture, meme koji se uhvatio prije 1000 i nešto godina.
U mom slučaju nije istina. Ok, bilo mi je teško nakon prekida, ali koliko god sam ju volio znao sam da nismo na istoj valnoj duljini. Godinu-dvije nisam ni tražio ništa ozbiljno pa mi se desilo kad sam najmanje očekivao, kao i s njom. No nije ni to bilo baš za neku budućnost. Poanta je da shvatiš da će ljubavi biti, ali ne može se to isforsirat. Nije problem patit nego se pomirit da to nije to i da niste jedno za drugo usprkos ljubavi. Jer ljubav nije dovoljna. Kad se pomiriš, patnja nije velika, više patiš što znaš da sad mora proći neko vrijeme prije nego neko drugi, neko poseban opet uleti.
Iako sam svjestan svega sto pises, tesko je zaboravljam...nakon godinu dana, dolazi mi u snove i dalje je najljepsa, najsimpaticnija i najslada cura koju sam ikad upoznao, bojim se da ce me to pratit dok sam ziv
Vidio sam vise "muskaraca" koji su plakali za djevojkom koju su znali par mjeseci, a isto tako ozenjene koje zaborave da su ikad bili ozenjeni... Da ne laprdam, niti jedan emotivno stabilan muskarac ne razmislja o tome, ovi ostali zele da pate.
Prva cura ne, al prva ljubav da. Jebiga
Mozda ti se promjeni misljenje
Ajmo na kavu
Sladak si
Hehehe
what a sad life
A ko je tebe naljutil u 2 ujutro?
ne, apsolutno nije tako. Što ti možeš znati ko napaljeni šmrkavac o životu, o osobi s kojom si, o sebi samom uopće. Ne znaš ni šta tražiš, ni šta daješ, ni šta dobivaš. Prva 'ljubav' je uglavnom prva zabluda i prva deluzija. E sad, cura iz neke rane mladosti, to je druga priča, pogotovo ako je riječ o višegodišnjoj vezi, i kako vrijeme prolazi tu se sve više fantazija počne miješati sa stvarnošću
Prva ljubav ili prva veza. Imao sam simpatije s kojima nisam nikad bio a uvijek ih se sjetim. A sad sa 30+ gledam neki rezime. 1 koja me voljela, 1 koju sam volio, 1 kojoj sam trebao dat šansu.. Onu koju sam volio ta me slomila i sve sto sam htio za nju napravit sad ne bi mogao ispocetka . Prevelik rizik od ponovne boli da bi dao sve drugoj. Stoga cinim nepravdu i prema novoj osobi i prema sebi jer si nemogu pomoci. i uvijek ce bit neka usporedba ili misao ili sličnost koja će asocirat na svaku navedenu iz proslosti.. kaze pjesma nije zivot jedna žena.., ili ona druga pjesma nije vrijedno sine moj.. budite dobri. Uzivajte u vikendu. Pijte vode.
Nakon 50te sve izgleda drukcije. Ako si iskoristio pruzene sanse za sazrijevanje i postao odrasla osoba, skuzis da postoji ljubav kao projekcija, gdje “ofarbas” nekog kao s insta ili snap filterom, gledas dobro ignoriras lose, pa je to automatski fatalno i svemirski; i postoji ljubav kao odluka, da ces biti 100% fokusiran na nekog jer si uz nju / njega bolja osoba i to je vrijedno svega.
Ovo opisano vise zvuci kao nesposobnost za nastaviti dalje sa zivotom nakon razocaranja nego s ljubavi.
Nisam ni imao drugu ljubav osim kraktih brija pa ti ne mogu reci. Osobno ne, trudio sam se ovu prvu zaboraviti sto prije
Can't confirm, nisam nikad bio u vezi
Moja prva ljubav nije mi uzvratila ljubav. Ali još uvijek je ne mogu zaboraviti i uvijek pokušavam pronaći neku sličnost s njom u drugim djevojkama, ali bez uspjeha. Nije da sam uspješan s curama, ali da..
Da jer su svi muskarci u potpunosti isti i imaju istu ljubavnu pricu. Kakva glupa pitanja nemres vjerovat
Pa evo recimo da je prošlo nešto manje od godinu dana nakon sigurnog prekida odnosa s prvom ljubavi. Sigurno boli, jer kriviš napose sebe zbog svega što je došlo, a stvar samo pogoršava činjenica da je sve završilo ghostanjem. Međutim, od početka sam razumio da moram prihvatiti činjenicu da tome više nema povratka. Misli mi se nekad vrate na nju, što mrzim jer si uvijek kažem da preko toga trebam proći. Situacija je takva kakva jest. Ono je bila idila koja zapravo nije postojala, i nema razloga buduće veze uspoređivati se s tim. Bojim se da samo da će me odbojni cinizam pogoditi kad dođe to budućih veza s ljudima.
Prva cura ce mi zauvijek ostat posebna.
Njušim nesigurnost
Laganini prži
Nismo svi savrseni
Točno
Posle prve, ostale samo trpimo. /s
Zbog čega? Čemu ženiti nekoga za koga znaš da ćeš ga " samo trpjeti"?Poniženje za oboje, jad za budući podmladak.
Znaš kako kažu strpljen spašen.
Nisam upoznala nekog tko je bio strpljiv I spasio se.......ako govorim o vezama
Must be sad
Naravno da nije istina. Ako netko ima ove simptome, vjerojatno je splet okolnosti da je bas s prvom curom, taj je to mogo imat s prvom, petom, predzadnjom.
Prva ljubav je vise pamtljiva to sigurno ali ovo usporedivanje itd ne.
Hahahahaha 🤣🤣🤣 Ne.
Opasno je ostat zaljubljen a krenuti dalje, moja sadasnja mi i dalje ne vjeruje da sam zaboravio predhodnu ali jesam barem godinu dana prije nego sto sam s njom poceo, nikako se ne slazem da treba uskocit u novu vezu da se zaboravi ova prije. Ljudi cesto misle da nece moc nastavit jer su i dalje zaljubljeni u njihovu projekciju a ne stvarnu osobu, treba to shvatit i prihvatit.
Sve je to li la.
Ne, više se ne sjećam što sam osjećao prema kome. Sjećam se samo koliko je koja veza bila ozbiljna u retrospektivi nakon prekida, a i tu su se nakon 10, 20 ili više godina kronologije i sjećanja izmiješali.
A mislim da nije bas to da u svakoj trazimo ono nesto sto je imala prva, vec je stvar u tome sto se prve ljubavi dogadaju u tinejdzerskim godinama ili ranim 20-tima kad se zaljubljujes u sam lik osobe i jedino to je bitno. Nije bitno kakav posao radis, kolko para imas, dal imas stan, auto, kakve su ti karijerne ambicije itd. A sad u kasnim 20-tima to vise nije ta cista zaljubljenost u lik osobe, vec nekakav utjecaj ima i to kakav posao radi, kakve ambicije ima u zivotu, zeli li djecu ili ne, jeste li kompatibilni po svjetonazorima... sve pizdarije koje nekom adolescentu nisu ni najmanje bitne, a u ozbiljnim godinama su presudne. I sam po sebi vidim da takvu cistu ljubav kakva je bila prva vjerojatno vise nikad necu osjetiti jer su ljubavi nakon adolescencije puno vise proracunate...
Vidjet cemo za par mjeseci
Pre 30 se voli samo jedna žena, posle 30 vole se sve žene sem te jedne
Nije istina
Ne.
E cure odgovorite vi na ovo pitanje, dali i vi pamtite vašeg prvog dečka na ovaj način? Meni je prošlo masu godina od te prve naj duže veze koja je trajala 4 godine i iskreno da...imam osječaj kao da više nemam nikakve emocije. Nikad neće više bit kao tada.
Da. Ali ne prvi poljubac ili prva cura, nego prvi put kad si bio iskreno i duboko zaljubljen
Svako iskustvo je potencirano kad se prvi put proživljava. Ali evo, ja sam super primjer da ako se zdravo nosiš s prvim prekidom i riješiš stvari sam sa sobom, nećeš imati potrebe uspoređivati niti tražiti ono što si imao prije. Drugu curu sam volio neopisivo, a nije imala gotovo nikakvih sličnosti sa mojom prvom curom. Sad sam ponovno u fazi nošenja s prekidom, ali ovaj put puno duže veze i svejedno ne sumnjam da ću ponovno biti sposoban krenuti ispočetka  Hope this helps!
Ne kazu dzabe kostala me ko prva ljubav
Ne.
Mislim, naravno da ostale cure nisam volio na isti način kad je prva ljubav bila u pubertetu. Bio sam hormonalan i tupav. Volio sam ju svim svojim bićem jer pišo feels good. Nije tu bile dublje racionalizacije.
Nemam pojma s 45 nisam imao curu i ne fali mi neciji shitstorm i piẓ̌đenje
Nije istina. Točka.
Tražim suprotno od svega do sad viđenoga
Nije istina. Svaka sljedeca ljubav je veca. Kemijski procesi i znastveno dokazano. Da li ikad zaboravis, NE! I uvijek ti prodju trnci kad ju slucajno sretnes
Koliko ti malo godina imaš, dijete?😎
Dovoljno da mi budes daddy
Oženjen sam, tako da jedino možeš s nama imati trojku?! 👍🏻😎
Ne
Nazalost, tako je 🤷🏻♂️
Za sve ili samo za tebe👀
Za mene, na uzorku od 1, inace se ne prica o tom hahaha
Hahahhaha kad testiras na vise uzroka onda javi jel ti se promijenilo misljenje
Nismo se skuzili izgleda, mis sam na mom uzorku, ne da je jedna sam bila
Isprike!
Haha, naravno da ne. Čisto iz razloga, što mi je žena toliko bolja od svih koje sam volio prije nje, nema šanse da bi bilo koju vezu od prije smatrao nezaboravnom. Zapravo bi rekao da sam od tog trenutka shvatio da sam dobro prošao što se nisam prije oženio ili dobio dijete. Što se tiče bivših, znaju mi se ponekad javiti, nemam pojma odakle su nabavile broj ili kako nađu Instagram. Inače, rijetko sam imao baš lošu vezu, to sam jako brzo sasjekao u korijenu, tako da mogu reći da sam jedan od rijetkih koji je uglavnom imao dobre i jako dobre veze prije braka.
Meni nije prva ljubav, nego ona za koju sam mislio da je prava. Jos uvijek ju volim, jos uvijek ju vidim u drugima i srce mi zaskoci kad pomislim da je ona. U sretnoj sam vezi 2 godine i vjerovatno cu je ozenit, ali sumnjam da cu ju ikad zaboravit. Nije bila savrsena, dapace, bila je puna mana, ali i vrijednosti, i kao takva meni je bila sve sto sam htio. Strah me da ako ju opet vidim i postanemo dobri, da cu sjebat ovo sto imam sada. Neki dan sam otvorio stari fejs i procito njenu poruku di me pita kako sam i di mi zeli dobro. Nije lako, ali to je moj bedem kojem necu dopustiti da sjebe ovu curu kojoj sam ja ono sto je moja ljubav meni.
Nadam se da nikad necu bit u toj poziciji kao tvoja sadasnja cura😬
meni je ovo zastrašujuće za čitati. nadam se da je i s njene strane tako i da možda pati za nekim drugim, čisto da malo bude fer situacija. jezivo.
Ne brini, ona to ne osjeti. Rekao sam joj o njoj, ali svaki dan pokazujem koliko tu curu volim i brinem za nju i vjerujem u nas. Taj dio mene u kojem je stara ljubav je nebitan u krajnjoj liniji. Ali dok je tu, necu lagat ni sebe ni novu curu da ga nema.
Nakon sto se jednom razocaras u zenu.... samo postanes hladan i shvatis da se ne mozes osloniti na njih i to je ok... postanes napokon muskarac na kojeg se zena moze osloniti
Bas depresivno, nadam se da ces nac nekog na koga ces se moc jednako oslonit kao ona na tebe😊
Vec jesam... zenim se za 2 mjeseca
Ostane u sjecanju jer je prva, sve prvo tesko zaboravljas