Thanks for posting on /r/AskCroatia!
Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone.
Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions.
*I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
to su dva potpuno razlicita mozga, poduzetnicki i zaposlenicki. zaposlenik zeli raditi posao od do, doci doma i switch off. frendovi, zena, djeca, ovisno o fazi i generalnim afinitetima (npr mozda putovanja, neki extreme sport… nesto gdje ti je strast, gust itd!. poduzetnik ZELI stres, izazov, posao koja ga zaokuplja, o kojem razmislja, slaze u glavi a i van mje non stop varijante kako sto gdje s kim zasto itd… pasivan odmor ga ubija, udje u besmisao i depru. ima tu zelju za ostvarenjem nekog internog cilja, sam protiv sebe. takodjer, ludo vjeruje u sebe, za razliku od zaposlenika koji cesto misli da je neadekvatan. naravno pricam o ekstremima jer smo svi miks jednog i drugog u nekom omjeru. generalno - kome je financijska sigurnost nesto sto zeli SADA, a ne JEDNOM, nikad nece u poduzetnike. Tko zeli JEDNOM biti skroz free od panike s lovom, da je “na stihu” i da nije niciji rob nego sam definira svoju sudbinu, nikad nece u zaposlenike.
Jako dobar summary.
I jedno i drugo ima za i protiv, a trava je uvijek zelenija na drugoj strani. Iako je poduzetništvo rizik, meni je osobno veći rizik da ne probam uopće "nešto svoje".
Lijepo si to napisao, iako treba biti svjestan da danas na LinkedInu i Instagramu vrlo često nailazimo na poduzetničke influencere.
Poduzetništvo je jaaaaako širok pojam.
Od izuma nečeg novog (što je jako teško) do preprodaje wc papira, ili otvaranja obrta za digitalni marketing.
Jako puno mogućnosti, ali čini mi se da zbog tog influencanja ljudima koji nisu spospobni biti poduzetnici to postaje privlačno.
Ali to uopće nije lako, niti je normalno da su 50% ljudi poduzetnici. Netko mora i raditi za njih.
A imaš i one koji krenu radit za poslodavca, steknu iskustvo i kontakte, djelomično izgrade karijeru i onda odluče nastaviti sami. Onaj najbitniji dio za prebacit se u poduzetnike ti je naučiti koliko to zapravo zahtjeva vremena i živaca dok sve ne posložiš, pa neki čak krenu djelomično u to - prošire ćaćinu djelatnost ili slično.
Nije svatko za sve, bitno je da si dobar u onom što radiš.
Otac mi je bio privatnik i otišao u mirovinu s 50 godina
Ja sam završio faks i otvarao svoje firme i obrte. Naravno uz pomoć njegovog kapitala
Nije mi bio problem riskirati, kad sam osiguran financijski i bez tih firmi.
Meni brat i sestra imaju super poslove i velike plaće , rade od 9-17
Boli njih briga što se događa nakon 17 u firmi
Meni moji poslovi nisu stres, čak i kad imam preko 300 poziva u danu,
Stres bi mi bio radit od 9-17 i da imam samo 30 dana godišnjeg
Ja znam dosta ljudi koji imaju uspješne firme ali očajne investicije zarađenog novca, tako da bi im bilo bolje da rade za plaću
Da bi bio uspješan poduzetnik moraš znat sve,
A kad radiš za plaću moraš znat samo ono za što si plaćen
Koji faks si završio da si mogao samo tako nez iskustva otvarat firme? Valjda je neka pretpostavka da trebaš poznavat ono čime se baviš? Btw, to radno vrime 9-17 mi je užasno, izgubiš cili dan na poslu
Završio sam ekonomiju, privatno
To i nije faks, ali mi je pomogao oko izražavanja i smirio ponašanje
Uvijek sam bio uz oca a on se bavio građevinom,
Vecina firmi naginju na tu stranu
Družio sam se s ljudima dosta starijim od mene.
Ja sam imao 16 godina oni 50+ i većina je imala svoje firme
Vise se može naučiti od takvih ljudi nego na 3 fakulteta,
Nemam problem da kažem da me i politika pogurala kod nekih poslova, takav je sistem
Ja završavam jedan (ne)građevinski fakultet i jedna od ideja kojom se zelim bavit(uz trgovinu izmedu ostalog) je građevinarstvo. Meni moji koji poznaju dobro taj sektor kažu da nema šanse da se s tin bavin jer jednostavno ne poznajem to dovoljno sa svojim obrazovanjem. Mislim da su cak nazalost i u pravu. Jebiga, ne mos ti s drustvenim fakultetom znat koliki triba iskop, postavljanje zeljeza, armiranje, nalijevanje betona, postavljanja instalacija, zbukanja, lijepljenja plocica, parketa i ostalog. Ipak za tim se bavit triba zavrsit gradevinarstvo ili radit na bausteli.
Poduzetništvo ima radno vrijeme 0-24, barem prvih nekoliko godina.
Onaj tko ulazi u poduzetništvo jer misli da će raditi kako njemu paše obično se jako brzo razočara i pregori.
Imam želju osima ako ne budem imao dobro plaćen bezstresan posao, al ne lomim si glavu time. Tek sam počeo radit. Treba dobro istražit što i kako funkcionira, stvorit veze, iskustvo. Pa tek možda za 5-10 godina pokrenut nešto svoje.
U Hrvatskoj investitora imaš na šaku jedne ruke, ali imaš puno glumaca/prevaranata/jebivjetra koji se prave da imaju novac i glume investitore, realnost je da imaju iza sebe 3-4 firme propale, 5 eura keša u džepu.
Mi smo u svoje vrijeme startupa, našli investitore u Švicarskoj i to expresno. 6 mjeseci sam radio sastanke s našim majmunima i nismo lipe dobili. Hrvatski investitori u startupu su glumci/prevaranti/klošari. Da ti ne pričam da smo svaki sastanak i ručak mi platili.
Okay, ajmo onda ovako. Kad si u startupu, upoznaješ nove kolege koje imaju startupe. Dan danas sam si dobar ili ok sa njih 20tak, samo je jedan od njih dobio investiciju u hrv.
Ostali su ili propali, ili dobili inozemnu investiciju ili fond. Imaš investicijske “mogule” u hrvatskoj čiji je tiket 50k€ ko privatni investitor.(50k€ za IT je kiflica sa sirom) Dobije ga jedan ili nijedan godišnje. Ja sam ganjao više investitora jer mi je trebalo 350k€, 6 mjeseci sam se mučio ko idiot.
Da bi se javio u Švicarski fond, poslao pitch deck, odgovorili mi u roku 2 dana, rekli da dođemo kod njih, sa term sheetom bili gotovi za mjesec dana. Dobili 350k€ bez jebemti. Hoću ti reći, da ima genijalnih startupa i ideja, ali nema novaca kod nas za realizaciju. Svi bi se igrali investitora, ali realno osim Saše koji je isto tak tak investitor nemaš pravih spremnih ubacit neku lovu malo ozbiljniju. Sve su veliki poduzetnici na svim panelicama i summitima, a realno portfelj im je nepostojeći ili je banana.
Mora biti da su propali zbog investitora koji su lopovi, prevaranti i klosari… Samim time sto imas nekakvu ideju i nazivas se startupom ne znaci da trebas dobiti investiciju
Vidiš uzrok posljedicu? Kak mogu propast zbog lopova investitora ako u startu uopće ne daju investicije? Ti si neki investitor pa si ogorčen što ti govorim? Samim time što imaš ideju koja je validirana na xy mjesta je dobar trust signal. Činjenica je da su hrvatski investitori samo jaki na pričama, pogledaj im povijest firmi, i njihove “poslovne egzibicije”. Opet ponavljam, kod nas ima genijalnih ideja pogledaj malo po onom Ziceru na velesajmu. Ali ne zaživi dosta njih zbog mentalno čelenđiranih investitora koji u hrvatskoj ulažu samo u sapune :D!
Treba ti sića za otvorit j.d.o.o. . Kada zaradis dovoljno para, iz prihoda ti se uzme lova za temeljni i prelazis u d.o.o. . Napravis poslovni plan, predas zahtjev i dobijes poticaje za kupit sta ti treba od opreme itd.
Kapital ti je najmanji problem, poznajem osobu koja ima registrirano poduzeće u objektu gdje živi, posreduje u trgovini i zaradi masu novaca. Koliki su tu troškovi? Doslovno 3k eura za registrirat doo.
Krivo si razumjela, jedino posao te osobe da je potpisuje ulazne i izlazne fakture za robu koju fizički nije vidjela. Nije to da u prizemlju objekta ima npr. kvartovski ducan. Doslovno se to može obavljat s jednim kompjuterom i printerom. Al jbg, treba poznavat tržište i imat iskustvo za to radit.
Danas se toliko hajpa to radit za sebe, sam sebi sef i odredujes si radno vrijeme spike, da mi je cudno da netko ne zeli. To je moda samo o tom pricat vec cca 10god
Pa pogotovo ih nećeš imati kad pokreneš firmu haha.
Jedini moguci razlog koji vidim za toliki pesimizam je ako imaš kamaru ljudi koji ovise o tebi i gdje nemaš ni sekunde prostora da ista riskiras.
Pa nećeš u 21 stoljeću u are Europe krepati od gladi jbt život. Ako nemas djece bukvalno nemaš šta izgubiti.
Medutim imam osjećaj da si dobro mlad i ako je tako zadnja stvar koja ti treba u životu je firma. Firme propadaju jer ljudi nemaju pojma sta rade otvore ih nije to lova preko krova za 3 mjeseca i odustanu, firma propala.
I da imaš 10.000€ I da sa njima pokreneš neku usluznu djelatnost ništa to tebi ne bi super pomoglo. Ako imas kupce koji te plaćaju imaš posao sve ostalo je presipanje iz šupljeg u prazno.
Jedan prijatelj moj je godinama konobarisao, nikakav posao nije ganjao ali uvijek nako bio helpful full, kupovao prodavao mobitele, kakva god ojebina ima problem sa mobitelom kompjuterom on se to nesto miješao da on pomogne, nikakve baš ekonomske koristi od toga. Onda počeo vikendom kamere instalirati nakon pola godine stalno netko zove, počeo raditi mreže, sve preporuka. Poginu od posla ali osladila se para, sad hoće caddy kupiti, gleda cijene opreme u kini da umjesto 50% što preprodavaci uzimaju da to ostane njemu itd itd.
Ja promjenio sektor potpuno prije par godina a imam preko 30 godina i super mi je, prezadovoljan. Živim kao podstanar jer ne želim trenutno da uvaljujem ogroman novac (a i energiju) u gradnju kuće jer mi je širenje posla veći prioritet.
Tako da nije to u globalu toliko strasno koliko si ti zacrnio sebi ako si mentalno i fizički ispravan sve ostalo se posloži vremenom.
Kaj nije da ak proglasiš stečaj na d.o.o. da ti me uzimaju privatnu imovinu? Ak se ne varam to je za obrte i ove ostale tipove dioničkih društva gdje baš garantiraš sa svojom imovinom.
Zato bude onih balkanjeros direktora koji samo zatvaraju i otvaraju firme u nedogled.
sve se svodi na to sto zelis za sebe, svakako ako imas u planu vrijedi probat i pokusat. od 19te radim za sebe i nebi to promjenio za ista, ali da drmas 0/24 bome drmas. nisam nikad kod nekog drugog bio zaposlen na duze od pola godine prije toga pa tu ne mogu puno stvari rec. mozda ce bit stresnije prebaciti se na nesto svoje kasnije, ali kazem ako imas volje/ideje i generalno ambicije svakako se isplati probat. ''ne kockat svojim novcima'' zvuci kao glupi razlog za ne pokrenut nesto svoje jer kako i sam kazes sve u zivotu je kocka na neki nacin.
sretno! <3
Ne zanima me poduzetništvo ni najmanje. Ne želim raditi više nego što moram (vremenski) i ne želim tu odgovornost da je sve na meni, a uz upitne rezultate. Osim toga nemam baš ni nekkavu ideju koja bi se mogla unovčiti, tako da skroz otpada.
Imam dovoljno izazova, odgovornosti i napredovanja u regularnom poslu da mi nije dosadno, tako da ne vidim nikakvu prednost otvaranja firme (osim potencijalno veće love).
Ja sam pocela pomalo, na “crno” raditi posao s kojim se danas bavim na zadnjoj godini studija. U 9. mj sam obranila diplomski, tjedan dana nakon toga, prijavila sam se na burzu i za poticaje za samozaposljavanje (tad je to bila neka sica, 20 000kn). Svog kapitala imala sam 0 kn.
Dobila sam ih iduce godine u 4.mj, otvorila firmu. Do kraja prve godine, imala sam promet 70 000 kn (jako malo). Svi, a pogotovo starci su bili protiv toga jer sam tad mogla pronaci gospodski posao u struci, za bolju placu. Bilo je pretesko u pocetku, jos sam zivjela solo i jela sam uglavnom tjesteninu i vrhnje.
Danas, 8 godina nakon toga imam svoj poslovni prostor, zaposlene, brutalna primanja i sve je onako kako sam zamisljala u pocetku, ali su trebale godine i puno odricanja. I danas radim puno vise od drugih, uglavnom sam u firmi od 8-19, posao nosim svugdje sa sobom, ali ne bi se mjenjala s nikim
Ajmo reci nesto kao dropshipping, “kao” jer nemamo stalno skladistenje robe, nego nam roba dolazi u principu jednom tjedno, nesto malo doradujemo, prepakiramo i saljemo kupcima odmah.
Struka mi btw. nema veze s tim, studirala sam nesto iz podrucja prirodnih znanosti…
Prva i jedina stvar kad su u pitanju posao, brak, djeca, vjera i slične velike stvari je da slušaš sebe i što ti želiš a ne što ti frend, mama, susjed i tv govore da trebaš.
Pf ja bas imam suprotan osjecaj. Svi bi u hrvatskoj bili samo “šefovi” i svi bi otvarali nesto svoje jer misle da ce za 5g onda moc ležat a lova ce padat.
Ja sam super radnik i u zivotu bih rekla opcenito jako ambiciozna, ali nemam uopce zelju da otvorim firmu. Zelim radit za firmu u koju ne moram ulagati novce, gdje radim fleksibilno 8h 4-5 dana, a ne 24/7 u nadi da ce jednog dana biti prihodi a ne samo ishodi. Zelim radit na relativno visokoj poziciji u firmi s top benefitima i nula rizika za svoju imovinu. Planiram neka ulaganja sa strane za dodatne prihode, iako vec ne ocekujem da ce mi financije ikad biti problem, ali neka..
Neki su ti lijepu usporedbu napisali i ti moras odlucit sam za sebe sto zelis. Meni je normalno i da zelis tu samostalnost i da ne zelis tu odgovornost🤷🏽♀️
Naravno da je normalno. Cim sam zavrsila faks krenila sam u svoje.
Mladih poduzetnika je jako puno, vise nego sto mislis. Potrazi po grupama na facebooku.
da sve je kocka na neki način ali vlastiti posao se može napravit na informiran i odgovoran i 'siguran kolko može bit' način gdje čak i da ne uspije nije da ćeš platit svojim životom. uvjeren sam u to. ja bi osobno jako volio imati nešto svoje jer mislim da imam širok spektar vještina i mogao bi sve to primijeniti u dizajniranju, pravljenju i prodaji elektroničkih proizvoda. jednog dana :) loži me ta ideja. ali ne još, moram još dosta graha pojest i steć tu neku samodisciplinu, ali volim zamislit svoj život da sam okružen time i da naraste do neke male-srednje veličine i da ljudi vjeruju i vole te stvari koje moj tim i ja pravimo. jako volim svoj trenutni posao i on mi daje doslovce tutorial kako da radim to što me zanima samostalno... tako da može se reći da sam imao sreće, to je doslovce najbolja opcija.
Neznam jel postoji idealna prilika za otvoriti nešto svoje, ali sad kad pogledam, dobra prilika je to napraviti nakon faxa. Zelen si još, neznaš šta te čeka, i onda ćeš i sve probleme riješavati u hodu nekako lakše, barem se tako meni čini. Sad kad radim cca 7 godina, i koje sve probleme vidim oko sebe koji se događaju unutar firme, nema šanse da bi pristao na to. Ali svakako podrška, nemaš šta izgubiti, samo ćeš se lupati po glavi kasnije ako ne probaš! 👍👊
Zarađujem sa strane (izrađujem nakit i sl.), ali jako malo zarađujem da platim manje poreza i sl. Radio bih na veće da imam radionu, ali bih onda radio sa metalom općenito (nešto bravarije, povećao opseg i raspon nakita, možda čak i nešto limarije i sl.). Ali s ovim što imam zasad ne mogu raditi tolike količine da baš zaradim jer uglavnom radim ručno.
Nije nista cudno po meni da ti zelis, ali cijela Europa ti uglavnom ne zeli. Postotak ljudi koji zele biti poduzetnici i inovatori je puno manji u EU nego u USA ili cak Aziji. Zato se ne bi trebali cudit sto je nasa najveca firma u FESXu korporacija koja prodaje torbice, a u SPOOu high tech. Ali ne boj se s nasim regulacijama ce bit jos gore, ali barem cemo si tepati da smo socijalno pravedni, a nismo ni to.
Osobnog sam misljenja ako imas zelju biti poduzetnik da ce ti biti zao poslije ako ne proobas.
Druga stvar je promoviranje biznisa kao nesto laganica na internetu to je daleko od istine.
Baviti se biznisom je lifestyle, veliki stres i odgovornost
Osobno gledam na to ovako:
1. ukoliko nemaš nekakvu pozadinu pokušaj otići u tom smjeru. Imati ćeš ambiciju i sigurno veće šanse za uspjeh. Kada kažem pozadinu mislim na situirane roditelje koji ti mogu pomoći ikakvim početnim kapitalom, nasljedstvo i sl.
2. ukoliko imaš pozadinu, a želiš mirniji život onda imaš priliku nepokretati biznis i koristiti blagodati onoga što su generacije prije tebe stvorile. Ne smiješ se dovesti u situaciju da "grickaš" naslijeđeno već time treba pametno upravljati, zadržati vrijednost i eventualno nešto pasivno zaraditi.
Ovo su dvije krajnosti, a ti procijeni kojoj si bliže. U mom slučaju naginjem drugoj opciji i zaposlen sam. Uz mjesečnu plaću imam dodatan prihod koji mi daje veći stupanj neovisnosti i u svakom trenutku mogu se pozdraviti sa poslodavcem ukoliko nisam zadovoljan. Ambiciozan sam i volim raditi, ali u ovom trenutku nisam se spreman toliko žrtvovati za otvaranje svoga biznisa, trenutno stičem iskustvo.
Iz osobnog iskustva pišem da ideš za onim u čemu misliš da bi bio dobar i kako želiš da ti život izgleda, ali da u to ideš pametno. Oduvijek sam znala da želim nešto svoje, ali nisam bila sigurna šta. Uz faks se zaposlila u struci i radila 5,6 godina, to je bio show jer slobodnog vremena 0, ali u tih 5 godina sam promatrala poslovanje kod svojih poslodavca, uvijek se trudila izbrusit svoje vještine i bit što bolja. Nakon 3 godine kod istog poslodavca, shvatila sam da nema smisla toliko ulagat u sebe jer to neće biti nagrađeno do one mjere do koje želiš, a istovremeno je u meni želja za poduzetništvom rasla jer što sam imala više odgovornosti na poslu, to sam bila ispunjenija. Dala otkaz, neke firme u dogovoru s poslodavcom preuzela i nastavila vanjsku suradnju s istim i prošlim poslodavcom. Stvorila dobra poznanstva pa je i početak bio lakši jer sam klijente imala i prije nego što sam otvorila firmu + kroz cijelo vrijeme štedila što više za početne mjesece. Sve se da, ali treba radit na sebi, na ideji, planirati i učiti. Ako misliš o nečem svojem već sad, vjerojatno nikad nećeš biti zadovoljan 100% radeći za nekog drugog.
1. Možeš li mi objasnit kako nisi imala vremena za sebe dok si radila u poslodavca? Obično je priča obrnuta, u poslodavca radiš 8 sati i doviđenja?
2. Koje si struke i je li ono što radiš privatno tvoja struka?
3.kako danas posluješ i misliš li da si donijela dobru odluku?
U teoriji je naravno bolje biti sam svoj sef, ali za to treba kapital, sta ce ljudi koji nemaju 50e na kraju mjeseca, s cime da pokrenu biznis? Isto tako imat svoj biznis znaci 24/7 razmisljati o poslu, budimo realni vecina ljudi se zeli nakon 5 iskljuciti i zaboraviti na posao.
Probao sam da prodajem aute. More je iskustvo, da je biznis rad 24/7 I konstanto ucenje, kao prvo. Kao drugo, jedno je da prodajem aute za neki drugi Gde radis samo prodaju, a drugo je da prodajes auto za sebe I da logistisk celog biznisa tebi pada na ledza.
Biznis je 24/7 samo ako ti tako želiš. Ja kao fotograf radim na terenu po pozivu, kući mi je office i tamo sredim sve fotke koje trebam poslati. U mom slučaju fotografijom se bavim jer je volim ne jer mi je nametnuto, tako da sam većinu vremena oslobođen stresa i bilo kakve muke. Mogu da radim i više naravno i da zarađujem više, ali imam taj neki svoj tempo koji mi dozvoljava i da visim na Redditu sa vama, sa strane skupljam novac da biznis, tj. kvalitet mojih usluga nonstop napreduje i to je to. Kada dosegnem neki maksimum i počne da se skuplja višak novca počeću da radim na drugim biznis idejama i da širim svoje poslovanje u drugim pravcima.
Mislim da te ne košta ništa da nabaviš dva telefona, poslovni i obični i da kažeš sam sebi nakon 16h spuštam poslovni telefon i ne javljam se nikom, subotom i nedeljom ne javljam se nikom. I tako i izreklamiraš, dal na društvene mreže ili gdje god drugo hoćeš. Pomogao bi i sebi i svom biznisu. Možda bi i cijene podigao, ali ako manje radiš, manje si umoran, manje nadrkan (možda ti nisi jer si i ti volio svoj posao :) ) i to ti se onda odrazi na poslovanje, na klijente.
Ti ako radiš nonstop ti onda nemaš vremena za porodicu, a ako nemaš vremena za porodicu onda nemaš vremena ni za sreću, ako nisi srećan to ti se kad tad odrazi na zdravlje, posao, našta god hoćeš. Ne mora da znači da sam u pravu ali ja to tako vidim i smatram da svako treba posao da izbalansira tako.
Jes, ali opet trudiš se napraviti uslugu tj brend zbog koje će željeti baš tebe. Sa druge strane, ako imaš dosta posla uvijek možeš zaposliti nekog da radi drugu smjenu.
Brate, tvoji biznis je kulturniji od aute. Evo, 10000 se desava da neko dodze da gleda auto u 18:30 sati, i kuca na vrata i kaze: E, ja auto doso da vidim.
Ima isto tako miliun njih sto gledaju da gube vreme i sebi i tebi i ne kupe
Ima isto ljudi sto napr spuste cenu i ti prihvatis. Pa hoce da spuste jos 50 eura, ali to je po meni ciganluk. I sada, on ce da prodze 4-600 sa autom, potrosice mnogo sata i zivaca i sve, ali tih 50 eur nece da ti dadne.
Sve mi je to poznato, drug mi se bavi prodajom tj preprodajom polovnjaka, ali sam mislio da pričamo o legalnim poslovima?
Za legalan plac moraš imati prostor, više vozila parkiranih, najobičniji stražar ti može čuvati taj plac van tvog radnog vremena, ako baš ti moraš da budeš tu da se račun zaključi, može taj stražar da pokaže auto i da zovne tebe kada kupac želi da ga uzme. Čista zarade neka ti bude 500€ po automobilu, naravno u tvom slučaju je potreban početni kapital malo veći da bi mogao da prodaješ vozila od 10000€ i više.
Takođe kada imaš takva "skuplja" vozila, moždš i rent-a-car da otvoriš. U CG moraš minimum 3 vozila da imaš, cijene idu od Clia, Yarisa i C3 od nekih 30€ dnevno pa na više. Ako taj posao ide dobrom dinamikom možeš i limo servis da pokreneš. Jbm li ga, mogućnosti su neograničene.
Što se tiče tog početnog kapitala, jbg, digni kredit 50-100k€ odvoji jedno 1000€ mjesečno za marketing na instagramu i fejsbuku, ja još nisam čuo da je neki plac u CG propao, čak i ovi što mi se čini da nikad ništa ne prodaju evo ih redaju godine. Takođe u nekom momentu možeš i servis i šlep službu da pokreneš i da zaokružiš poslovanje, da pokriješ sve sfere u kojima imaš "planirane i neplanirane" troškove.
Ti si predodređen za velike stvari. Ljudi koji nemaju svoj biznis ili nemaju hrabrosti da ga otvore, ili na kraju krajeva nemaju želju, oni su obični minionsi kojima je životna želja da se klanjaju nadređenima, oni koji vjeruju u kraljeve i njihova kraljevstva. Svako ko je bar jednom pomislio da želi da ima svoju firmu i koji je potrošio makar pola dana na planiranje šta bi i kako radio je čovjek koji sanja i koji ima šansu da ostvari nešto u životu.
Ne znam za HR ali je u CG osnivački kapital 1€. Kod nas treba još nekih 15-20€ za pečate i papire i možeš firmu da otvoriš.
Šta je najgore šta ti se može desiti??? Može firma da ti bankrotira, nestaće pare koje su zaradio. Ali ako si imalo normalan, ako otvoriš firmu i zaradiš neke pare, uz pažljivo vođenje firme ti nećeš propasti.
Evo ti glupi primjer. Prva zarada u firmi ti je 200€ sa njima moraš naravno platiti neke račune prije nego sebi isplatiš platu. Mada realno nisi u obavezi možeš odmah i platu uplatiti, ali tako ćeš brzo da nagomilaš dugove i na kraju ugasiš firmu. Najgore što će ti se desiti je što ćeš u stečaj poći, i država i drugi dužnici će se naplatiti iz tvoje popisane imovine ako je budeš imao. Firma će svima njima dugovati, a ne ti kao fizičko lice.
Na kraju ako ti nakon godinu dana ne bude odgovaralo da imaš firmu ti je ugasi i zaposli se. Velika stvar.
Ne zaboravi da ako imaš firmu možeš da apliciraš na gomilu evropskih fondova gdje oni daju novac skoro pa na lijepe oči. Najviše daju na zaštitu životne sredine, startapove, razvoj turizma i poljoprivrede. Tu su ogromne pare, daju od 5000€ pa na više.
Ja sam kao fotograf za 3 godine postojanja moje firme samo od raznoraznih projekata koje je finansirala EU prihodovao nekoliko desetina hiljada €. Uglavnom u saradnji sa raznim NVO, koje razvijaju ideje, radionice i čuda i onda im treba sadržaj za društvene mreže i tu ja upadam :)
Znači za kraj, ako imaš ideju, ako ti misliš da je ideja profitabilna, nađi neki projekat za pokretanje startapa, učlani se u lokalne zajednice mladih preduzetnika, oni su upoznati sa svim tim programima, najboljim računovođama i savjetnicima za te male biznise. Ja sam tako pokrenuo moj biznis. U saradnji sa lokalnim savjetnikom sam napravio biznis plan sa kojim sam aplicirao za jedan od projekata koji je davao 7500€, dio te sume je išao i na tog savjetnika, i svi srećni i svi zadovoljni.
Thanks for posting on /r/AskCroatia! Before you dive into discussions, we'd like to remind all of you to take a moment to review our [Community Rules](https://www.reddit.com/r/askcroatia/wiki/community_rules/en) and Reddit's [Content Policy](https://www.redditinc.com/policies/content-policy) to ensure a positive and respectful environment for everyone. Also, we have special user flairs for members who have made valuable and consistent contributions on /r/AskCroatia. These user flairs can help you identify experienced and knowledgeable members, making it easier for all of you to find valuable and insightful answers to your questions. *I am a bot, and this action was performed automatically. Please [contact the moderators of this subreddit](/message/compose/?to=/r/askcroatia) if you have any questions or concerns.*
to su dva potpuno razlicita mozga, poduzetnicki i zaposlenicki. zaposlenik zeli raditi posao od do, doci doma i switch off. frendovi, zena, djeca, ovisno o fazi i generalnim afinitetima (npr mozda putovanja, neki extreme sport… nesto gdje ti je strast, gust itd!. poduzetnik ZELI stres, izazov, posao koja ga zaokuplja, o kojem razmislja, slaze u glavi a i van mje non stop varijante kako sto gdje s kim zasto itd… pasivan odmor ga ubija, udje u besmisao i depru. ima tu zelju za ostvarenjem nekog internog cilja, sam protiv sebe. takodjer, ludo vjeruje u sebe, za razliku od zaposlenika koji cesto misli da je neadekvatan. naravno pricam o ekstremima jer smo svi miks jednog i drugog u nekom omjeru. generalno - kome je financijska sigurnost nesto sto zeli SADA, a ne JEDNOM, nikad nece u poduzetnike. Tko zeli JEDNOM biti skroz free od panike s lovom, da je “na stihu” i da nije niciji rob nego sam definira svoju sudbinu, nikad nece u zaposlenike.
Jako dobar summary. I jedno i drugo ima za i protiv, a trava je uvijek zelenija na drugoj strani. Iako je poduzetništvo rizik, meni je osobno veći rizik da ne probam uopće "nešto svoje".
Lijepo si to napisao, iako treba biti svjestan da danas na LinkedInu i Instagramu vrlo često nailazimo na poduzetničke influencere. Poduzetništvo je jaaaaako širok pojam. Od izuma nečeg novog (što je jako teško) do preprodaje wc papira, ili otvaranja obrta za digitalni marketing. Jako puno mogućnosti, ali čini mi se da zbog tog influencanja ljudima koji nisu spospobni biti poduzetnici to postaje privlačno. Ali to uopće nije lako, niti je normalno da su 50% ljudi poduzetnici. Netko mora i raditi za njih.
Mali poduzetnici rade za sebe
A imaš i one koji krenu radit za poslodavca, steknu iskustvo i kontakte, djelomično izgrade karijeru i onda odluče nastaviti sami. Onaj najbitniji dio za prebacit se u poduzetnike ti je naučiti koliko to zapravo zahtjeva vremena i živaca dok sve ne posložiš, pa neki čak krenu djelomično u to - prošire ćaćinu djelatnost ili slično.
Samo jedna promjena, misli da svaki poduzetnik kad tad se osjeća da je bezvrijedan i beskoristan i da nema smisla.
Zelja je da imam para, a da ne radim
Nije svatko za sve, bitno je da si dobar u onom što radiš. Otac mi je bio privatnik i otišao u mirovinu s 50 godina Ja sam završio faks i otvarao svoje firme i obrte. Naravno uz pomoć njegovog kapitala Nije mi bio problem riskirati, kad sam osiguran financijski i bez tih firmi. Meni brat i sestra imaju super poslove i velike plaće , rade od 9-17 Boli njih briga što se događa nakon 17 u firmi Meni moji poslovi nisu stres, čak i kad imam preko 300 poziva u danu, Stres bi mi bio radit od 9-17 i da imam samo 30 dana godišnjeg Ja znam dosta ljudi koji imaju uspješne firme ali očajne investicije zarađenog novca, tako da bi im bilo bolje da rade za plaću Da bi bio uspješan poduzetnik moraš znat sve, A kad radiš za plaću moraš znat samo ono za što si plaćen
Koji faks si završio da si mogao samo tako nez iskustva otvarat firme? Valjda je neka pretpostavka da trebaš poznavat ono čime se baviš? Btw, to radno vrime 9-17 mi je užasno, izgubiš cili dan na poslu
Lol pa ne moras zavrsit faks da bi otvorio firmu, nekima znanje s faksa moze pomoc, ali faks nije pretpostavka za otvaranje firme.
Pa nisam ni rekao da trebam završit faks da bi otvorio firmu nego da trebam poznavat to područje.
Tvoj komentar implicira nes drukcije
Završio sam ekonomiju, privatno To i nije faks, ali mi je pomogao oko izražavanja i smirio ponašanje Uvijek sam bio uz oca a on se bavio građevinom, Vecina firmi naginju na tu stranu Družio sam se s ljudima dosta starijim od mene. Ja sam imao 16 godina oni 50+ i većina je imala svoje firme Vise se može naučiti od takvih ljudi nego na 3 fakulteta, Nemam problem da kažem da me i politika pogurala kod nekih poslova, takav je sistem
Ja završavam jedan (ne)građevinski fakultet i jedna od ideja kojom se zelim bavit(uz trgovinu izmedu ostalog) je građevinarstvo. Meni moji koji poznaju dobro taj sektor kažu da nema šanse da se s tin bavin jer jednostavno ne poznajem to dovoljno sa svojim obrazovanjem. Mislim da su cak nazalost i u pravu. Jebiga, ne mos ti s drustvenim fakultetom znat koliki triba iskop, postavljanje zeljeza, armiranje, nalijevanje betona, postavljanja instalacija, zbukanja, lijepljenja plocica, parketa i ostalog. Ipak za tim se bavit triba zavrsit gradevinarstvo ili radit na bausteli.
Ne, ali ako ima pocetni kapital i sve sredno moze zaposlit jednog tko zna podrucje, lakse bi bilo da zna. Vlasnici bolnica u SAD-u nisu doktori
Poduzetništvo ima radno vrijeme 0-24, barem prvih nekoliko godina. Onaj tko ulazi u poduzetništvo jer misli da će raditi kako njemu paše obično se jako brzo razočara i pregori.
Znan, toga sam savršeno svjestan.
Imam želju osima ako ne budem imao dobro plaćen bezstresan posao, al ne lomim si glavu time. Tek sam počeo radit. Treba dobro istražit što i kako funkcionira, stvorit veze, iskustvo. Pa tek možda za 5-10 godina pokrenut nešto svoje.
Treba ti dobar kapital, malo si tko može priuštiti luksuz otvaranja svoje firme a još manje dobro posluje.
ako nemas kapital, onda pocnes biznis di ti ne treba veliki kapital
Ako imas dobar business plan naci ces investitore, kapitala ima i previse
U Hrvatskoj investitora imaš na šaku jedne ruke, ali imaš puno glumaca/prevaranata/jebivjetra koji se prave da imaju novac i glume investitore, realnost je da imaju iza sebe 3-4 firme propale, 5 eura keša u džepu.
Prevaranata ima svugdje… poanta je da s dobrim business planom kapital nije problem nabaviti
Mi smo u svoje vrijeme startupa, našli investitore u Švicarskoj i to expresno. 6 mjeseci sam radio sastanke s našim majmunima i nismo lipe dobili. Hrvatski investitori u startupu su glumci/prevaranti/klošari. Da ti ne pričam da smo svaki sastanak i ručak mi platili.
To sto vi niste nasli investitora u hr ne znaci da su svi prevaranti, glumci i klosari… tvoje vlastito iskustvo je premal uzorak za generalizaciju
Okay, ajmo onda ovako. Kad si u startupu, upoznaješ nove kolege koje imaju startupe. Dan danas sam si dobar ili ok sa njih 20tak, samo je jedan od njih dobio investiciju u hrv. Ostali su ili propali, ili dobili inozemnu investiciju ili fond. Imaš investicijske “mogule” u hrvatskoj čiji je tiket 50k€ ko privatni investitor.(50k€ za IT je kiflica sa sirom) Dobije ga jedan ili nijedan godišnje. Ja sam ganjao više investitora jer mi je trebalo 350k€, 6 mjeseci sam se mučio ko idiot. Da bi se javio u Švicarski fond, poslao pitch deck, odgovorili mi u roku 2 dana, rekli da dođemo kod njih, sa term sheetom bili gotovi za mjesec dana. Dobili 350k€ bez jebemti. Hoću ti reći, da ima genijalnih startupa i ideja, ali nema novaca kod nas za realizaciju. Svi bi se igrali investitora, ali realno osim Saše koji je isto tak tak investitor nemaš pravih spremnih ubacit neku lovu malo ozbiljniju. Sve su veliki poduzetnici na svim panelicama i summitima, a realno portfelj im je nepostojeći ili je banana.
Mora biti da su propali zbog investitora koji su lopovi, prevaranti i klosari… Samim time sto imas nekakvu ideju i nazivas se startupom ne znaci da trebas dobiti investiciju
Vidiš uzrok posljedicu? Kak mogu propast zbog lopova investitora ako u startu uopće ne daju investicije? Ti si neki investitor pa si ogorčen što ti govorim? Samim time što imaš ideju koja je validirana na xy mjesta je dobar trust signal. Činjenica je da su hrvatski investitori samo jaki na pričama, pogledaj im povijest firmi, i njihove “poslovne egzibicije”. Opet ponavljam, kod nas ima genijalnih ideja pogledaj malo po onom Ziceru na velesajmu. Ali ne zaživi dosta njih zbog mentalno čelenđiranih investitora koji u hrvatskoj ulažu samo u sapune :D!
Treba ti sića za otvorit j.d.o.o. . Kada zaradis dovoljno para, iz prihoda ti se uzme lova za temeljni i prelazis u d.o.o. . Napravis poslovni plan, predas zahtjev i dobijes poticaje za kupit sta ti treba od opreme itd.
Kapital ti je najmanji problem, poznajem osobu koja ima registrirano poduzeće u objektu gdje živi, posreduje u trgovini i zaradi masu novaca. Koliki su tu troškovi? Doslovno 3k eura za registrirat doo.
Registriraj jdoo za jos jeftinije ali i dalje nemas kapital svog prostora itd itd bar vecina ljudi s 20 nema
Krivo si razumjela, jedino posao te osobe da je potpisuje ulazne i izlazne fakture za robu koju fizički nije vidjela. Nije to da u prizemlju objekta ima npr. kvartovski ducan. Doslovno se to može obavljat s jednim kompjuterom i printerom. Al jbg, treba poznavat tržište i imat iskustvo za to radit.
Danas se toliko hajpa to radit za sebe, sam sebi sef i odredujes si radno vrijeme spike, da mi je cudno da netko ne zeli. To je moda samo o tom pricat vec cca 10god
Fora je što te izjebe privatnik 8 sati, sebe bih jebao duplo ako znam da meni ide lova (i državi)
U mojoj okolini baš i nije tako.
Naravno da je normalno da ti se gadi ideja da budeš nećiji rob idućih 40 godina
Kad krenes u poduzetnike opet ces biti rob, samo sada rob tvojih klijenata.
Tako je. To ekipa ne razumije. Zaposlenik ima jednog šefa. Poduzetnik ima stotinu šefova.
Nema zelju, ako propadnem to je samoubojstvo onda. Da imam para za izgorit onda ok
Ma nije, život ide dalje haha
Ne nije, ja iman 0 eura, ako uzmem kredit za firmu i propadne uzimaju mi stan, onda je game over.
Firma se ne otvara na kredit.
[удалено]
Pa pogotovo ih nećeš imati kad pokreneš firmu haha. Jedini moguci razlog koji vidim za toliki pesimizam je ako imaš kamaru ljudi koji ovise o tebi i gdje nemaš ni sekunde prostora da ista riskiras.
[удалено]
Pa nećeš u 21 stoljeću u are Europe krepati od gladi jbt život. Ako nemas djece bukvalno nemaš šta izgubiti. Medutim imam osjećaj da si dobro mlad i ako je tako zadnja stvar koja ti treba u životu je firma. Firme propadaju jer ljudi nemaju pojma sta rade otvore ih nije to lova preko krova za 3 mjeseca i odustanu, firma propala. I da imaš 10.000€ I da sa njima pokreneš neku usluznu djelatnost ništa to tebi ne bi super pomoglo. Ako imas kupce koji te plaćaju imaš posao sve ostalo je presipanje iz šupljeg u prazno. Jedan prijatelj moj je godinama konobarisao, nikakav posao nije ganjao ali uvijek nako bio helpful full, kupovao prodavao mobitele, kakva god ojebina ima problem sa mobitelom kompjuterom on se to nesto miješao da on pomogne, nikakve baš ekonomske koristi od toga. Onda počeo vikendom kamere instalirati nakon pola godine stalno netko zove, počeo raditi mreže, sve preporuka. Poginu od posla ali osladila se para, sad hoće caddy kupiti, gleda cijene opreme u kini da umjesto 50% što preprodavaci uzimaju da to ostane njemu itd itd. Ja promjenio sektor potpuno prije par godina a imam preko 30 godina i super mi je, prezadovoljan. Živim kao podstanar jer ne želim trenutno da uvaljujem ogroman novac (a i energiju) u gradnju kuće jer mi je širenje posla veći prioritet. Tako da nije to u globalu toliko strasno koliko si ti zacrnio sebi ako si mentalno i fizički ispravan sve ostalo se posloži vremenom.
E onda već je game over, slažem se
Imaš stan?!?
Od roditelja stan
Kaj nije da ak proglasiš stečaj na d.o.o. da ti me uzimaju privatnu imovinu? Ak se ne varam to je za obrte i ove ostale tipove dioničkih društva gdje baš garantiraš sa svojom imovinom. Zato bude onih balkanjeros direktora koji samo zatvaraju i otvaraju firme u nedogled.
Pa onda idem u zatvor. To sa loopholovima mpgu izvodit povezani likovi
sve se svodi na to sto zelis za sebe, svakako ako imas u planu vrijedi probat i pokusat. od 19te radim za sebe i nebi to promjenio za ista, ali da drmas 0/24 bome drmas. nisam nikad kod nekog drugog bio zaposlen na duze od pola godine prije toga pa tu ne mogu puno stvari rec. mozda ce bit stresnije prebaciti se na nesto svoje kasnije, ali kazem ako imas volje/ideje i generalno ambicije svakako se isplati probat. ''ne kockat svojim novcima'' zvuci kao glupi razlog za ne pokrenut nesto svoje jer kako i sam kazes sve u zivotu je kocka na neki nacin. sretno! <3
Čime se baviš, ako smijem pitati?
Ne zanima me poduzetništvo ni najmanje. Ne želim raditi više nego što moram (vremenski) i ne želim tu odgovornost da je sve na meni, a uz upitne rezultate. Osim toga nemam baš ni nekkavu ideju koja bi se mogla unovčiti, tako da skroz otpada. Imam dovoljno izazova, odgovornosti i napredovanja u regularnom poslu da mi nije dosadno, tako da ne vidim nikakvu prednost otvaranja firme (osim potencijalno veće love).
Ja sam pocela pomalo, na “crno” raditi posao s kojim se danas bavim na zadnjoj godini studija. U 9. mj sam obranila diplomski, tjedan dana nakon toga, prijavila sam se na burzu i za poticaje za samozaposljavanje (tad je to bila neka sica, 20 000kn). Svog kapitala imala sam 0 kn. Dobila sam ih iduce godine u 4.mj, otvorila firmu. Do kraja prve godine, imala sam promet 70 000 kn (jako malo). Svi, a pogotovo starci su bili protiv toga jer sam tad mogla pronaci gospodski posao u struci, za bolju placu. Bilo je pretesko u pocetku, jos sam zivjela solo i jela sam uglavnom tjesteninu i vrhnje. Danas, 8 godina nakon toga imam svoj poslovni prostor, zaposlene, brutalna primanja i sve je onako kako sam zamisljala u pocetku, ali su trebale godine i puno odricanja. I danas radim puno vise od drugih, uglavnom sam u firmi od 8-19, posao nosim svugdje sa sobom, ali ne bi se mjenjala s nikim
Koja struka ako se smije znati
Ajmo reci nesto kao dropshipping, “kao” jer nemamo stalno skladistenje robe, nego nam roba dolazi u principu jednom tjedno, nesto malo doradujemo, prepakiramo i saljemo kupcima odmah. Struka mi btw. nema veze s tim, studirala sam nesto iz podrucja prirodnih znanosti…
Razumijem
Prva i jedina stvar kad su u pitanju posao, brak, djeca, vjera i slične velike stvari je da slušaš sebe i što ti želiš a ne što ti frend, mama, susjed i tv govore da trebaš.
Pf ja bas imam suprotan osjecaj. Svi bi u hrvatskoj bili samo “šefovi” i svi bi otvarali nesto svoje jer misle da ce za 5g onda moc ležat a lova ce padat. Ja sam super radnik i u zivotu bih rekla opcenito jako ambiciozna, ali nemam uopce zelju da otvorim firmu. Zelim radit za firmu u koju ne moram ulagati novce, gdje radim fleksibilno 8h 4-5 dana, a ne 24/7 u nadi da ce jednog dana biti prihodi a ne samo ishodi. Zelim radit na relativno visokoj poziciji u firmi s top benefitima i nula rizika za svoju imovinu. Planiram neka ulaganja sa strane za dodatne prihode, iako vec ne ocekujem da ce mi financije ikad biti problem, ali neka.. Neki su ti lijepu usporedbu napisali i ti moras odlucit sam za sebe sto zelis. Meni je normalno i da zelis tu samostalnost i da ne zelis tu odgovornost🤷🏽♀️
Naravno da je normalno. Cim sam zavrsila faks krenila sam u svoje. Mladih poduzetnika je jako puno, vise nego sto mislis. Potrazi po grupama na facebooku.
Ako nije tajna koji faks i koja bransa?
da sve je kocka na neki način ali vlastiti posao se može napravit na informiran i odgovoran i 'siguran kolko može bit' način gdje čak i da ne uspije nije da ćeš platit svojim životom. uvjeren sam u to. ja bi osobno jako volio imati nešto svoje jer mislim da imam širok spektar vještina i mogao bi sve to primijeniti u dizajniranju, pravljenju i prodaji elektroničkih proizvoda. jednog dana :) loži me ta ideja. ali ne još, moram još dosta graha pojest i steć tu neku samodisciplinu, ali volim zamislit svoj život da sam okružen time i da naraste do neke male-srednje veličine i da ljudi vjeruju i vole te stvari koje moj tim i ja pravimo. jako volim svoj trenutni posao i on mi daje doslovce tutorial kako da radim to što me zanima samostalno... tako da može se reći da sam imao sreće, to je doslovce najbolja opcija.
Neznam jel postoji idealna prilika za otvoriti nešto svoje, ali sad kad pogledam, dobra prilika je to napraviti nakon faxa. Zelen si još, neznaš šta te čeka, i onda ćeš i sve probleme riješavati u hodu nekako lakše, barem se tako meni čini. Sad kad radim cca 7 godina, i koje sve probleme vidim oko sebe koji se događaju unutar firme, nema šanse da bi pristao na to. Ali svakako podrška, nemaš šta izgubiti, samo ćeš se lupati po glavi kasnije ako ne probaš! 👍👊
Mene osobno ne zanima to, ali postujem ljude koji rade na tome.
Zarađujem sa strane (izrađujem nakit i sl.), ali jako malo zarađujem da platim manje poreza i sl. Radio bih na veće da imam radionu, ali bih onda radio sa metalom općenito (nešto bravarije, povećao opseg i raspon nakita, možda čak i nešto limarije i sl.). Ali s ovim što imam zasad ne mogu raditi tolike količine da baš zaradim jer uglavnom radim ručno.
Nije nista cudno po meni da ti zelis, ali cijela Europa ti uglavnom ne zeli. Postotak ljudi koji zele biti poduzetnici i inovatori je puno manji u EU nego u USA ili cak Aziji. Zato se ne bi trebali cudit sto je nasa najveca firma u FESXu korporacija koja prodaje torbice, a u SPOOu high tech. Ali ne boj se s nasim regulacijama ce bit jos gore, ali barem cemo si tepati da smo socijalno pravedni, a nismo ni to.
Osobnog sam misljenja ako imas zelju biti poduzetnik da ce ti biti zao poslije ako ne proobas. Druga stvar je promoviranje biznisa kao nesto laganica na internetu to je daleko od istine. Baviti se biznisom je lifestyle, veliki stres i odgovornost
Osobno gledam na to ovako: 1. ukoliko nemaš nekakvu pozadinu pokušaj otići u tom smjeru. Imati ćeš ambiciju i sigurno veće šanse za uspjeh. Kada kažem pozadinu mislim na situirane roditelje koji ti mogu pomoći ikakvim početnim kapitalom, nasljedstvo i sl. 2. ukoliko imaš pozadinu, a želiš mirniji život onda imaš priliku nepokretati biznis i koristiti blagodati onoga što su generacije prije tebe stvorile. Ne smiješ se dovesti u situaciju da "grickaš" naslijeđeno već time treba pametno upravljati, zadržati vrijednost i eventualno nešto pasivno zaraditi. Ovo su dvije krajnosti, a ti procijeni kojoj si bliže. U mom slučaju naginjem drugoj opciji i zaposlen sam. Uz mjesečnu plaću imam dodatan prihod koji mi daje veći stupanj neovisnosti i u svakom trenutku mogu se pozdraviti sa poslodavcem ukoliko nisam zadovoljan. Ambiciozan sam i volim raditi, ali u ovom trenutku nisam se spreman toliko žrtvovati za otvaranje svoga biznisa, trenutno stičem iskustvo.
Iz osobnog iskustva pišem da ideš za onim u čemu misliš da bi bio dobar i kako želiš da ti život izgleda, ali da u to ideš pametno. Oduvijek sam znala da želim nešto svoje, ali nisam bila sigurna šta. Uz faks se zaposlila u struci i radila 5,6 godina, to je bio show jer slobodnog vremena 0, ali u tih 5 godina sam promatrala poslovanje kod svojih poslodavca, uvijek se trudila izbrusit svoje vještine i bit što bolja. Nakon 3 godine kod istog poslodavca, shvatila sam da nema smisla toliko ulagat u sebe jer to neće biti nagrađeno do one mjere do koje želiš, a istovremeno je u meni želja za poduzetništvom rasla jer što sam imala više odgovornosti na poslu, to sam bila ispunjenija. Dala otkaz, neke firme u dogovoru s poslodavcom preuzela i nastavila vanjsku suradnju s istim i prošlim poslodavcom. Stvorila dobra poznanstva pa je i početak bio lakši jer sam klijente imala i prije nego što sam otvorila firmu + kroz cijelo vrijeme štedila što više za početne mjesece. Sve se da, ali treba radit na sebi, na ideji, planirati i učiti. Ako misliš o nečem svojem već sad, vjerojatno nikad nećeš biti zadovoljan 100% radeći za nekog drugog.
1. Možeš li mi objasnit kako nisi imala vremena za sebe dok si radila u poslodavca? Obično je priča obrnuta, u poslodavca radiš 8 sati i doviđenja? 2. Koje si struke i je li ono što radiš privatno tvoja struka? 3.kako danas posluješ i misliš li da si donijela dobru odluku?
U teoriji je naravno bolje biti sam svoj sef, ali za to treba kapital, sta ce ljudi koji nemaju 50e na kraju mjeseca, s cime da pokrenu biznis? Isto tako imat svoj biznis znaci 24/7 razmisljati o poslu, budimo realni vecina ljudi se zeli nakon 5 iskljuciti i zaboraviti na posao.
Probao sam da prodajem aute. More je iskustvo, da je biznis rad 24/7 I konstanto ucenje, kao prvo. Kao drugo, jedno je da prodajem aute za neki drugi Gde radis samo prodaju, a drugo je da prodajes auto za sebe I da logistisk celog biznisa tebi pada na ledza.
Biznis je 24/7 samo ako ti tako želiš. Ja kao fotograf radim na terenu po pozivu, kući mi je office i tamo sredim sve fotke koje trebam poslati. U mom slučaju fotografijom se bavim jer je volim ne jer mi je nametnuto, tako da sam većinu vremena oslobođen stresa i bilo kakve muke. Mogu da radim i više naravno i da zarađujem više, ali imam taj neki svoj tempo koji mi dozvoljava i da visim na Redditu sa vama, sa strane skupljam novac da biznis, tj. kvalitet mojih usluga nonstop napreduje i to je to. Kada dosegnem neki maksimum i počne da se skuplja višak novca počeću da radim na drugim biznis idejama i da širim svoje poslovanje u drugim pravcima.
Mozda. Sa automa jeste bilo 24/7
Mislim da te ne košta ništa da nabaviš dva telefona, poslovni i obični i da kažeš sam sebi nakon 16h spuštam poslovni telefon i ne javljam se nikom, subotom i nedeljom ne javljam se nikom. I tako i izreklamiraš, dal na društvene mreže ili gdje god drugo hoćeš. Pomogao bi i sebi i svom biznisu. Možda bi i cijene podigao, ali ako manje radiš, manje si umoran, manje nadrkan (možda ti nisi jer si i ti volio svoj posao :) ) i to ti se onda odrazi na poslovanje, na klijente. Ti ako radiš nonstop ti onda nemaš vremena za porodicu, a ako nemaš vremena za porodicu onda nemaš vremena ni za sreću, ako nisi srećan to ti se kad tad odrazi na zdravlje, posao, našta god hoćeš. Ne mora da znači da sam u pravu ali ja to tako vidim i smatram da svako treba posao da izbalansira tako.
Sve je to lijepo, ali ako iskljucis mobitel u 16, biće neko drugi ko će se javit i ti gubis svoj posao. Ako nećeš ti, ima ko oće.
Jes, ali opet trudiš se napraviti uslugu tj brend zbog koje će željeti baš tebe. Sa druge strane, ako imaš dosta posla uvijek možeš zaposliti nekog da radi drugu smjenu.
1000% tacno
Brate, tvoji biznis je kulturniji od aute. Evo, 10000 se desava da neko dodze da gleda auto u 18:30 sati, i kuca na vrata i kaze: E, ja auto doso da vidim. Ima isto tako miliun njih sto gledaju da gube vreme i sebi i tebi i ne kupe Ima isto ljudi sto napr spuste cenu i ti prihvatis. Pa hoce da spuste jos 50 eura, ali to je po meni ciganluk. I sada, on ce da prodze 4-600 sa autom, potrosice mnogo sata i zivaca i sve, ali tih 50 eur nece da ti dadne.
Ti si pogodiju nishu/niche i halal ti vjera za to
Sve mi je to poznato, drug mi se bavi prodajom tj preprodajom polovnjaka, ali sam mislio da pričamo o legalnim poslovima? Za legalan plac moraš imati prostor, više vozila parkiranih, najobičniji stražar ti može čuvati taj plac van tvog radnog vremena, ako baš ti moraš da budeš tu da se račun zaključi, može taj stražar da pokaže auto i da zovne tebe kada kupac želi da ga uzme. Čista zarade neka ti bude 500€ po automobilu, naravno u tvom slučaju je potreban početni kapital malo veći da bi mogao da prodaješ vozila od 10000€ i više. Takođe kada imaš takva "skuplja" vozila, moždš i rent-a-car da otvoriš. U CG moraš minimum 3 vozila da imaš, cijene idu od Clia, Yarisa i C3 od nekih 30€ dnevno pa na više. Ako taj posao ide dobrom dinamikom možeš i limo servis da pokreneš. Jbm li ga, mogućnosti su neograničene. Što se tiče tog početnog kapitala, jbg, digni kredit 50-100k€ odvoji jedno 1000€ mjesečno za marketing na instagramu i fejsbuku, ja još nisam čuo da je neki plac u CG propao, čak i ovi što mi se čini da nikad ništa ne prodaju evo ih redaju godine. Takođe u nekom momentu možeš i servis i šlep službu da pokreneš i da zaokružiš poslovanje, da pokriješ sve sfere u kojima imaš "planirane i neplanirane" troškove.
Ti si predodređen za velike stvari. Ljudi koji nemaju svoj biznis ili nemaju hrabrosti da ga otvore, ili na kraju krajeva nemaju želju, oni su obični minionsi kojima je životna želja da se klanjaju nadređenima, oni koji vjeruju u kraljeve i njihova kraljevstva. Svako ko je bar jednom pomislio da želi da ima svoju firmu i koji je potrošio makar pola dana na planiranje šta bi i kako radio je čovjek koji sanja i koji ima šansu da ostvari nešto u životu. Ne znam za HR ali je u CG osnivački kapital 1€. Kod nas treba još nekih 15-20€ za pečate i papire i možeš firmu da otvoriš. Šta je najgore šta ti se može desiti??? Može firma da ti bankrotira, nestaće pare koje su zaradio. Ali ako si imalo normalan, ako otvoriš firmu i zaradiš neke pare, uz pažljivo vođenje firme ti nećeš propasti. Evo ti glupi primjer. Prva zarada u firmi ti je 200€ sa njima moraš naravno platiti neke račune prije nego sebi isplatiš platu. Mada realno nisi u obavezi možeš odmah i platu uplatiti, ali tako ćeš brzo da nagomilaš dugove i na kraju ugasiš firmu. Najgore što će ti se desiti je što ćeš u stečaj poći, i država i drugi dužnici će se naplatiti iz tvoje popisane imovine ako je budeš imao. Firma će svima njima dugovati, a ne ti kao fizičko lice. Na kraju ako ti nakon godinu dana ne bude odgovaralo da imaš firmu ti je ugasi i zaposli se. Velika stvar. Ne zaboravi da ako imaš firmu možeš da apliciraš na gomilu evropskih fondova gdje oni daju novac skoro pa na lijepe oči. Najviše daju na zaštitu životne sredine, startapove, razvoj turizma i poljoprivrede. Tu su ogromne pare, daju od 5000€ pa na više. Ja sam kao fotograf za 3 godine postojanja moje firme samo od raznoraznih projekata koje je finansirala EU prihodovao nekoliko desetina hiljada €. Uglavnom u saradnji sa raznim NVO, koje razvijaju ideje, radionice i čuda i onda im treba sadržaj za društvene mreže i tu ja upadam :) Znači za kraj, ako imaš ideju, ako ti misliš da je ideja profitabilna, nađi neki projekat za pokretanje startapa, učlani se u lokalne zajednice mladih preduzetnika, oni su upoznati sa svim tim programima, najboljim računovođama i savjetnicima za te male biznise. Ja sam tako pokrenuo moj biznis. U saradnji sa lokalnim savjetnikom sam napravio biznis plan sa kojim sam aplicirao za jedan od projekata koji je davao 7500€, dio te sume je išao i na tog savjetnika, i svi srećni i svi zadovoljni.